Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GARAFULIĆ, Lily, kiparica (Antofagasta, 14. V. 1914). Roditelji su joj podrijetlom iz Nerežišća. U Santiagu de Chile polazila gimnaziju i 1937. diplomirala kiparstvo u Školi likovnih umjetnosti pri Universidad de Chile (L. Domínguez). U New Yorku se 1944–45. usavršava u kiparstvu u kamenu (J. de Kreft na New School of Social Research) i uči grafiku (S. W. Hayter). Tehniku mozaika učila 1949. u Ravenni, kasnije na Srednjem istoku. Asistent je na katedri za kiparstvo Fakulteta (isprva Škole) likovnih umjetnosti u Santiagu od 1936, profesor suplent od 1947, a redoviti profesor 1951–73. Ravnateljica Muzeja likovnih umjetnosti u Santiagu 1973–77. Afirmirala se kao jedan od najistaknutijih predstavnika čileanskoga suvremenoga kiparstva. U početku radi u okvirima realizma (portreti, poprsja), pokazujući sklonost za slobodniji način oblikovanja (brončani Torzo), a 1946. izrađuje 16 monumentalnih figura proroka za kupolu Lurdske bazilike u Santiagu. Potkraj 1940-ih usmjeruje se prema apstrakciji; radi skulpture koje se odlikuju skicoznom jednostavnošću i spontanošću (More, kamen) te čvrstom masom volumena s razigranom površinom (Siesta, mramor). Na poč. 1960-ih napušta antropomorfni volumen kao temelj oblikovanja te od odbačenog materijala (staro drvo, kovinske strugotine i vijci) stvara niz plastika (Aku-Aku) snažne, elementarne izražajnosti. Slijede brojna djela metaforičkog obilježja, profinjenih oblika i glatkih površina, rađena u mramoru i bronci (serija Mjeseci, 1973; Silabički znak, 1981; Dafne, 1995). Izlagala je samostalno u Santiagu 1944, 1947, 1949, 1962, 1965–67, 1969, 1983, 1985 (retrospektiva) i 1990. Sudjelovala na mnogim skupnim izložbama, među kojima na Službenom salonu u Santiagu (1936. III. nagrada za kiparstvo, 1942. II. nagrada, 1945. nagrada za crtež i grafiku), izložbama likovne umjetnosti u Valparaísu (1937. II. nagrada) i Buenos Airesu (1940. II. nagrada), Salonu u prigodi 400-godišnjice grada Santiaga (1941. I. nagrada), Ljetnom salonu u Viñi del Mar (1943. i 1945. I. nagrade). Među poznatijim su njezinim radovima kip u zgradi Svjetske organizacije za autorska prava u Ženevi, propovjedaonica, mozaici krstionice i kapiteli u Lurdskoj bazilici te spomenik pjesnikinji Gabrieli Mistral u Santiagu, dva velika reljefa u protestantskoj crkvi u Valparaísu, kao i dvije skulpture u središtu La Serene. God. 1995. dobila je čileansku Nacionalnu nagradu za kiparstvo.

LIT.: K. Derado i I. Čizmić: Iseljenici otoka Brača. Brački zbornik, 1982, 13, str. 164–166. — V. Carvacho: Historia de la escultura en Chile. Santiago de Chile 1983. — Lily Garafulic — Esculturas (katalog retrospektive). Santiago de Chile 1985. — M. Ivelic i G. Galaz: Chile — Arte actual. Valparaíso 1988. — D. Mataić Pavičić: Nacionalna nagrada čileanskoj Hrvatici. Matica, 46(1996) 1, str. 53.
 
Dane Mataić i Radovan Matijević (1998)