GARANJIN, Ivan Luka

GARANJIN, Ivan Luka, agronom i gospodarstvenik (Trogir, 5. III. 1764 — Trogir, 22. III. 1841). Gimnaziju polazio u splitskom sjemeništu, a političko-gospodarske znanosti završio u Veneciji. U Trogiru je naučio latinski i talijanski jezik, a hrvatski mu je bio materinski. Kao i brat mu Dominik, po političkoj orijentaciji bio je frankofil te također mason. Ranije je bio članom masonske lože u Veneciji, a poslije one u Splitu. God. 1797. Garanjina i A. Calafatija poslala je venecijanska privremena vlada u Dalmaciju da uspostavi njezinu vlast, ali misija nije uspjela. Lukina interesna sfera obuhvaćala je različite grane znanosti. U svom djelovanju i pisanim radovima bio je temeljit i suvremen. Pratio je svjetska zbivanja, a obiteljsku knjižnicu dopunjavao novim djelima, posebice s područja poljodjelstva. Nove spoznaje i iskustva primjenjivao je koliko god su mu okolnosti u zapuštenoj Dalmaciji dopuštale. O tome je raspravljao u našim poljodjelsko-gospodarskim akademijama i dopisivao se sa prijateljima i znancima u Italiji. Od travnja do kolovoza 1805. bio je prvi konzervator u Dalmaciji. Na to su ga mjesto imenovale austrijske vlasti s naslovom »ispettore generale sopra tutti gl’oggetti d’antiquaria delle Belle Arti«. Izvršio je dva veća iskapanja u staroj Saloni, ali vlasti nisu bile zadovoljne rezultatima i ukinule su novčanu potporu. Njima nije bilo do iskapanja u znanstvenom smislu, nego da se pronađu antički predmeti kao izlošci u kabinetu za Dalmaciju, koji je car Franjo I. namjeravao osnovati pri carskom kabinetu u Beču. G. je podnio ostavku, pravdajući se lošim zdravljem. Najvjerojatnije je većina antičkih predmeta, koji su iskapanjima nađeni a i onih koje su Luka i Dominik otkupili od seljaka u Solinu, dospjela u njihov privatni lapidarij (najvećim dijelom i danas sačuvan u Trogiru). Dolaskom Francuza na vlast u Dalmaciji ostvarili su se politički snovi braće Garanjin. Luka je 1806. s Rokom Sanfermom Carionijem, J. Benjom Posedarskim i I. K. Straticom bio izabran u izaslanstvo koje je u ime Dalmacije imalo izraziti odanost potkralju Italije Eugèneu de Beauharnaisu u Milanu i caru Napoleonu u Parizu te u Središnju komisiju za poljodjelstvo u Zadru. Nakon odlaska Francuza iz Dalmacije, G. se povukao u Veneciju, gdje je ostao više godina družeći se s intelektualcima. Zatim se definitivno vratio u Trogir. — Baveći se egzaktnim znanostima, pisao je studije služeći se suvremenom literaturom. Na prijedlog biskupa I. D. Stratica održao 1787. u njegovu čast, vjerojatno u prostorijama Gospodarskog društva (Akademije) u Splitu, predavanje Data la direzione del Globo aerostatico, si ricerca se sarebbe utile o no in Società, samo nekoliko godina pošto su braća Montgolfier u lipnju 1783. podigla u Annonayu balon ispunjen toplim zrakom. Rukopis studije sačuvan je u njegovu arhivu. Ondašnje prilike u Dalmaciji, jaka trgovačka djelatnost njegove obitelji, njezini golemi zemljišni posjedi, rudnik te brojni usmeni i pismeni kontakti utjecali su na formiranje njegovih pogleda i stručnosti. Sa svojim težacima i ovčarima bio je u stalnom kontaktu. Znanstvene pokuse izvodio je u obiteljskom botaničkom vrtu na Travarici pred samim Trogirom, koji su Ivan Luka i Dominik osnovali na poč. XIX. st., i na još jednom uzornom posjedu, vjerojatno u Divuljama. O pokusima na biljkama vodio je Ivan Luka detaljnu evidenciju. Vrt na Travarici bio je i rasadnik, iz kojeg su biljke slali i izvan Trogira. Danas su taj vrt i zgrade u njemu zapušteni, ali se obnavljaju u spomenik visoke kategorije naše poljodjelske kulture onog vremena. Ivan Luka je s Dominikom radio i na poboljšanju pasmine ovaca križajući našu sitnu ovcu s padovanskom i španjolskom merino ovcom. O tome je Ivan Luka napisao dvije studije, koje, čini se, nisu tiskane. Za stručan rad na svojim posjedima uzimali su Garanjini i radnike iz talijanskih naprednih pokrajina, ali su ti gotovo redovito vrlo kratko ostajali. Glavno su njegovo djelo Riflessioni economico politiche sopra la Dalmazia, koje je zapravo prijedlog za reformu prilika u Dalmaciji s kritičkim prikazom njezina tadašnjeg stanja. Njegovi sastavci o potrebi podizanja poljodjelstva u Dalmaciji, njezinim proizvodima, uzgoju pčela i rudarstvu u sinjskoj okolici tiskani su u časopisu Nuovo giornale d’Italia (Venecija, 1790, 27–30, 35–38; 1791, 9, 30–31). U bogatoj ostavštini, koja se većinom čuva u Državnom arhivu u Splitu, sačuvano je mnogo njegovih studija. Bio je članom više gospodarsko-poljodjelskih i srodnih akademija u Hrvatskoj i u inozemstvu: Gospodarskog društva (Akademije) u Splitu, Poljodjelskog društva ili Poljodjelske škole – Akademije u Kaštel-Lukšiću, Gospodarsko-literarne (Agrarne) akademije u Zadru, Agrarnog društva u Ljubljani te talijanskih akademija u Udinama, Coneglianu, Bergamu, Veroni, Trevisu, Milanu i Firenci. Jedan je od najuglednijih hrvatskih fiziokrata.