GARDAŠ, Anto

GARDAŠ, Anto, pisac i pravnik (Agići kraj Dervente, 21. V. 1938). Gimnaziju završio 1958. u Našicama, Pravni fakultet 1968. u Zagrebu. Potom pravnik, pa 1965–72. voditelj pravne službe u kombinatu »Đurđenovac« u Đurđenovcu. Kraće je zaposlen u koprivničkoj »Podravci« te u Elektrometalskom školskom centru u Osijeku. Od 1973. radi u osječkom HPT, uglavnom kao voditelj pravne službe. Članke s područja rada i radnih odnosa objavljuje od 1969. u strukovnim novinama i časopisima Međunarodni radni odnosi, Privreda i pravo, Privreda te Informator. — U književnosti se javlja 1958. pjesmom tiskanom u zagrebačkom srednjoškolskom časopisu Polet. Prvu pjesmu za djecu objavljuje 1968. u osječkim novinama Mala štampa. Od tada sustavno piše pjesme i priče za djecu i odrasle te igrokaze i romane za djecu. Surađuje u novinama i časopisima Polet, Revija (Književna revija), Telegram, Republika, Zadarska revija, Umjetnost i dijete, mnogim dječjim listovima te na radiju i TV. Potpisuje se: Vladimir Gembarski, Vladimir Gembarovski, A. G., -ag-. Zastupljen u čitankama, zbornicima, pregledima i antologijama dječje književnosti. Više pjesama mu je uglazbljeno i snimljeno na ploče i kasete. Piše tematski otvorenu i vedrinom prožetu poeziju, od pjesama u prozi (Od nespokoja zid, Polja 1972), preko haikua i lirskih zapisa (O prijateljima, Revija 1973), do pjesama (Zrno sumnje, Revija 1973. i Zrno sumnje II, Revija 1977). Oblikom je blizak tradicionalnom pjesništvu za djecu. Priče gradi na motivima povezanosti čovjeka s prirodom (Zaboravljena torba), parafrazi klasičnih priča za djecu i na suvremenim temama o ekologiji i izvanzemaljcima. Njegova je kraća proza u rasponu od didaktičnog do umjetnički složenijeg štiva Zašto sam ubio Vanessa Antiopa (Rukovet, 1976), Priča o Mihovilu (Glas Slavonije, 1981). Najpotpuniji mu je književni izraz u romanima za djecu i mladež. Romani Ljubičasti planet (Nagrada »Grigor Vitez« 1981), Bakreni Petar i Izum profesora Leopolda, svojevrsna su trilogija i pripadaju znanstvenoj fantastici. Uz naglašen pustolovni duh i vješto građenu fabulu, pridonio je »populariziranju znanstvene fantastike u hrvatskoj dječjoj književnosti« (Dubravka Težak). God. 1995. primio je Nagradu »Josip i Ivan Kozarac«.