GARZADORI, Oktavijan

GARZADORI, Oktavijan, nadbiskup (Vicenza, o. 1562 — Vicenza, 14. VIII. 1652). Rođen u plemićkoj obitelji Garzadori koja je dala više crkvenih dostojanstvenika, od kojih su neki djelovali i u našim krajevima, poput Koriolana i Oktavijana, osorskih biskupa 1575–1632. G. je u crkvenim krugovima stekao velik ugled zbog svoje učenosti i izvrsnog poznavanja građanskog i crkvenog prava te je dugo bio prelat i izvjestitelj u Apostolskoj signaturi (Vrhovno crkveno sudište) u Rimu. Papa Klement VIII. povjeravao mu je različite službe, a papa Grgur XV. postavio za biskupa u Bovinu. Odatle ga je 1624. papa Urban VIII. premjestio 11. III. na upražnjenu stolicu zadarskog nadbiskupa, a 13. VII. imenovao apostolskim vizitatorom i reformatorom za Dalmaciju. Odmah je pohodio tamošnje biskupije i o tome na više od 2000 stranica sastavio izvješće Visita della Dalmazia di diversi collegi e monasteri 1624/25, koje se čuva u Arhivu Kongregacije za nauk vjere u Rimu. Stanje na području njegove nadbiskupije bilo je vrlo teško, jer je od ukupno 54 župe više od dvije trećine njih bilo u ratovima s Turcima opustošeno. Uzalud se 1625. zalagao za osnivanje provincijskog seminara za izobrazbu svećeničkog podmlatka u Zadru i 1626–27. u tajnika Kongregacije za širenje vjere da se glagoljicom tiska Budinićev prijevod Katekizma rimskog. Stoga je G. 7. V. 1627. poslao u Rim Budinićev prijevod, ali djelo tada ipak nije objavljeno. Podnoseći Svetoj stolici ostavku na svoj položaj, on u pismu od 22. IV. 1628. navodi kao jedan od razloga svoje nepoznavanje hrvatskog jezika zadarskog stanovništva (»ja ne razumijem govor ovoga naroda, koji skoro sav govori dalmatinski, a oni ne razumiju mene na moju veliku žalost«). Ostavku je potom povukao. Kao zadarski nadbiskup dao je 1632. na najsvečaniji način prenijeti tijelo sv. Šimuna iz kapele sv. Roka u crkvu sv. Stjepana koja otada nosi naziv Sveti Šimun. U siječnju 1639. zahvalio se na službi i povukao u rodnu Vicenzu. Pokopan je u dominikanskoj crkvi sv. Krunice.