GAUDIJE

GAUDIJE (Gaudinus, Gaudius), nadbiskup (Split, o. 1100 — Split, nakon 1161). Toma Arhiđakon za njega kaže da je bio ugledna roda, viđena izgleda i da se isticao učenošću. Prije izbora za biskupa obnašao je svećeničku službu kao dušobrižnik u splitskoj crkvi sv. Anastazije i uživao njezin beneficij. Biskupski red primio je 1136. u Ugarskoj od ostrogonskog nadbiskupa, namjesto u Rimu kako je bio običaj, što mu je papa Inocent II. ozbiljno zamjerio. Na zagovor kralja Bele II. papa mu je prijestup oprostio i 23. V. 1139. poslao nadbiskupski palij po svome legatu, kardinalu Ubaldu (poslije papa Lucije III). Popratnom bulom papa je zaštitio stare povlastice »Salonitanske crkve« i naložio svim dalmatinskim biskupima da se pokoravaju splitskomu metropolitu te da pokrajinske sinode i ređenje novih sufraganskih biskupa održavaju isključivo u splitskoj prvostolnici »u kojoj počiva tijelo sv. Dujma«. G. je bio odan ugarskom dvoru, čiju je naklonost zauzvrat uživao, te D. Farlati njegov odlazak u Ugarsku radi ređenja tumači nastojanjem da se dodvori kralju i njegovim suradnicima. U poveljama iz 1141. i 1158. kralj Gejza II. naziva ga »svojim« nadbiskupom i »vjernim podanikom«. Kada je 1150. trebao poći u Rim radi pohoda Svetoj stolici, zatražio je od gradskog svećenstva novčanu pomoć, ali je ono njegov zahtjev odbilo. Da bi ipak došao do potrebnih sredstava, morao je založiti četvrtinu svojih desetina. Kada je, najvjerojatnije 1151, suprotno crkvenim propisima zaredio novoga trogirskog biskupa Desu, istragu je proveo papin legat koji je zareditelja i zaređenoga proglasio zauvijek svrgnutima, što se, prema tzv. Rimskom katalogu i nekim dubrovačkim kroničarima, dogodilo 1153. Gaudijevo svrgnuće nije priječilo kralja Gejzu II. da svog štićenika još neko vrijeme smatra splitskim nadbiskupom. Pišući o nadbiskupu Gaudiju, Toma Arhiđakon tvrdi da je ovaj nakon svrgavanja dugo ležao teško bolestan u samostanu sv. Benedikta te da je još za njegova života novim nadbiskupom postao Absalon, po rodu Ugrin. Prema istom svjedočanstvu doživio je G. postavljanje i drugoga svojeg nasljednika, nadbiskupa Petra Lombarda (1161–66) koji ga je bolesna pohodio i skinuo mu biskupski prsten koji je ovaj još nosio.