GAVRILOVIĆ, Aleksandar
traži dalje ...GAVRILOVIĆ, Aleksandar, dramski glumac i redatelj (Osijek, 4. VII. 1910 — Osijek, 28. III. 1986). Sin glumca i redatelja Aleksandra (Ace) i glumice Marije (Mice). Završio učiteljsku školu u Somboru 1929. Od 1930. učitelj je u Slavoniji, Banatu i Srbiji, ali istodobno nastupa s amaterskim družinama; 1946. postao je članom osječkog HNK, a potom i redateljem do umirovljenja 1965. U sezoni 1951/52. angažiran je u zagrebačkom HNK. Igrao je Načelnika (R. Filipović, Pauk), Simu (B. Nušić, Opštinsko dete u dramatizaciji A. Aranickog), Ivana (P. Budak, Mećava). Po povratku u Osijek preuzima dužnost ravnatelja Drame do 1957. Osobitu sklonost pokazivao je prema Krležinim dramama; njegovo najbolje glumačko ostvarenje lik je natporučnika Waltera u Krležinoj drami U logoru. Ostale zapažene uloge: Kantor (A. N. Ostrovski, Sirotinja nije grijeh), Ignjat Glembay (M. Krleža, Gospoda Glembajevi), Edip (Sofoklo, Kralj Edip), Helmer (H. Ibsen, Nora), Karl Moor (F. Schiller, Razbojnici), Ilarije (J. Kosor, Požar strasti), Oscar (L. Hellman, Male lisice), Sergej Petrovič (M. Gorki, Vasa Železnova). Za ulogu Hermana u Celjskim grofovima B. Krefta dobio Nagradu Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske 1950. Kao redatelj debitirao komedijom Porodica Blo Ljubinke Bobić 1953. na osječkoj pozornici, gdje je postavio više djela, pretežito komedija (B. Nušić, Gospođa ministarka, ujedno i scenograf, Protekcija, Mister Dolar; J. S. Popović, Zla žena; N. V. Gogolj, Ženidba; S. Kolar, Svoga tela gospodar; R. Kalef, Jedna noć samo; J. Tavčar, Pakao je ipak pakao; B. Nušić i M. Stanković, Vlast; H. Tiemeyer, Mladost pred sudom). Također je režirao u Dječjem kazalištu »Ognjen Prica«. Scensku dinamiku postizao je raznovrsnom mizanscenom, a posebnu je pozornost posvećivao psihološkoj obradbi likova. Nastupio je i u nekoliko filmova, na TV i u radijskom dramskom programu.
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
GAVRILOVIĆ, Aleksandar. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6689>.