Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

HOLJEVAC, Većeslav, političar (Karlovac, 22. VIII. 1917 – Zagreb, 11. VII. 1970). Nakon prekida polaženja gimnazije u rodnom gradu postaje trgovački pomoćnik. Djelovao je u sindikatima (Ujedinjeni radnički sindikalni savez i Savez bankarskih, osiguravajućih, trgovačkih i industrijskih činovnika). Od 1939. član je KPJ, a od 1940. Okružnoga komiteta KPH za Karlovac. Potkraj travnja 1941. u Karlovcu je organizirao udarne grupe skojevaca i radnika. Kao član Vojnoga komiteta Okružnoga komiteta KPH Karlovca, Korduna i Banije surađuje s J. Krašem, I. Marinkovićem i B. Petrovićem. Vodio je udarne grupe u više diverzija u karlovačkoj okolici, a najveći je odjek imao ulazak preobučenih partizana pod njegovim vodstvom 17. VII. u sam Karlovac. Jedan je od organizatora partizanskog ustanka na Kordunu, gdje je sa skupinom kordunaških partizana izveo potkraj srpnja prvu partizansku akciju napavši željezničku postaju i poštu u Tušiloviću. Potkraj 1941. postaje politički komesar Štaba Grupe kordunaških Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda (NOPO), koji su poslije prerasli u 7. banijsku i 8. kordunašku diviziju, a ujesen 1942. komesar II. operativne zone te potkraj 1942. I. korpusa NOVH, odn. 4. udarnoga korpusa NOVJ, na kojoj dužnosti ostaje do kraja rata. God. 1944. uspješno vodi pregovore za prelazak na partizansku stranu jedinica pod zapovjedništvom Huske Miljkovića u njegovu stožeru nedaleko od Velike Kladuše. Po ulasku partizanskih jedinica u Zagreb u svibnju 1945. H. kao general-pukovnik postaje zapovjednikom grada. U kolovozu je imenovan zapovjednikom Vojne uprave JA za Istru i Slovensko primorje. God. 1947–48. šef je Vojne misije FNRJ u Berlinu, 1948–50. ministar za novooslobođene krajeve i 1950–51. ministar rada Vlade FNRJ, a od 1951. ministar saobraćaja i pomorstva Vlade NRH. God. 1952–63. predsjednik je Gradskoga NO Zagreba i član Sekretarijata Gradskoga komiteta SKH. Za njegova gradonačelnikovanja Zagreb je učinio odlučan korak u svojoj novijoj povijesti – prešao je Savu i proširio se na ravnicu južno od nje. Bilo je to izravno povezano s odlukom o prenošenju Zagrebačkog velesajma na njegovu današnju lokaciju, za što se svojim autoritetom založio sam Holjevac. God. 1955. naredio je – preuzevši potpuno odgovornost za takvu dalekosežnu odluku – cjelokupnoj zagrebačkoj transportnoj, građevinarskoj i industrijskoj operativi, bez obzira na petogodišnji plan, kao prioritetnu zadaću dovršenje Zagrebačkog velesajma do jeseni 1956. Za njegova mandata Zagreb dobiva novu gradsku vijećnicu, drugi suvremeni automobilski most preko Save, mnoge prometnice, podignut je novi dio Trnja, nova zgrada Filozofskog fakulteta (1960), započeta gradnja Elektrotehničkog i Strojarskog fakulteta, sagrađeno više domova zdravlja i zdravstvenih stanica, započeta gradnja sljemenske žičare, otvoreni su novi moderni pogoni Organsko-kemijske industrije, »Nikole Tesle« i »Radnika« te se počelo premještati industriju iz starih dijelova grada u širu zagrebačku regiju. God. 1964–68. kao predsjednik Matice iseljenika Hrvatske razvija znatnu djelatnost u povezivanju domovinske i iseljene Hrvatske te objavljuje djelo Hrvati izvan domovine (1967). U njemu je prvi put u zemlji iznesen podatak o trećini Hrvata koji žive izvan domovine. Te je godine – da ispita njegovo djelovanje – na VII. plenumu CK SKH formirana komisija, koja mu je u svojem izvještaju predbacila stanovite »prenaglašenosti u smislu hrvatskog nacionalizma«, tolerantniji odnos prema Deklaraciji o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika (1967) i blaže ocjene nekih emigrantskih organizacija u raspravama u Matici iseljenika. Isključen je iz SK i bio prisiljen da se povuče iz javnog života. – O svojim iskustvima iz rata pisao je u Vojnom vjesniku (1943–44), u zborniku Prva godina NOR-a na području Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i Žumberka (Karlovac 1971) i u knjizi Zapisi iz rodnog grada (1972). – God. 1994. podignut mu je spomenik kipara Z. Gračana u Zagrebu na raskrižju Slavonske avenije i Avenije V. Holjevca.

DJELA: Hrvati izvan domovine. Zagreb 1967, 19682. – Zapisi iz rodnog grada. Zagreb 1972.
 
LIT.: (Intervjui): Zagrebačka panorama, 1(1961) 1, str. 4–6; 7, str. 197–198. – K. Petrokov, 2(1962) 1, str. 1–3; 3(1963) 1, str. 2–3. – M. Bekić, I. Butković i S. Goldstein: Okrug Karlovac 1941. Zagreb 1965. – (Osvrti na Hrvati izvan domovine): A. Bogner, Politička misao, 5(1968) 2, str. 340–343. – B. Bušić, Republika, 24(1968) 2/3, str. 158–159. – M. Friganović, Geografski glasnik, 30(1968) str. 175–178; 31(1969) str. 215. – (Nekrolozi): Vjesnik, 31(1970) 8404, str. 3. – D. Čović, Matica, 20(1970) 8, str. 282–283. – I. Frangeš, Kritika, 3(1970) str. 426–427. – M. Galić, K. Fijačko i S. Komadina, Vjesnik, 31(1970) 8405, str. 3. – S. Goldstein, Kritika, 3(1970) 14, str. 618–627. – F. Kiseljak, Večernji list, 14(1970) 3381, str. 4. – P. Šegedin, Kritika, 3(1970) 13, str. 428–429. – Prva godina NOO rata na području Karlovca, Korduna, Gline, Like, Gorskog kotara, Pokuplja i Žumberka. Zbornik Historijskog arhiva Karlovac, 3. Karlovac 1971. – N. Perić: Velikani. Kaj, 12(1979) 4, str. 36–40. – Građa za povijest Narodnooslobodilačke borbe u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941–1945, 2–3. Zagreb 1984. – B. Juriša: Gradonačelnik kojeg Zagrepčani pamte. Vjesnik, 45(1985) 10. VII, str. 5. – N. D.: Čovjek za sva zagrebačka vremena. Ibid., 46(1986) 11. VII, str. 11. – V. Barišić: Holjevac uz dan grada. Večernji list, 38(1994) 4. XI, str. 13. – H. Braut: Između novog i starog Zagreba. Vjesnik, 55(1994) 14. IX, str. 13. – S. Dabčević-Kučar: ’71. Hrvatski snovi i stvarnost, 1–2. Zagreb 1997.   
 
Mladen Švab (2002)