Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GAZZARI, Domenico (Dominik, Dinko), liječnik (Hvar, 26. III. 1823 — Stari Grad, 11. X. 1881). Podrijetlom je iz stare hvarske plemićke obitelji. Gimnaziju je polazio u Splitu a, prema jednom od nekrologa, na studij u Padovu otišao je 1841. U novijoj literaturi se različito navodi da je diplomirao u Paviji 1848 (Š. Kordić) ili u Padovi 1849 (M. P. Ghezzo). Na poč. 1850-ih liječnik je u Starom Gradu i, izuzevši grad Hvar, jedini liječnik na otoku. Za tridesetogodišnje liječničke prakse u tom mjestu, posebice 1850-ih, uglavnom zbog loših higijenskih prilika, više puta se morao suočiti s epidemijama akutnih zaraznih bolesti (influenca, velike boginje, trbušni tifus). Najviše se istaknuo za epidemije kolere, ljeti 1855, kada je kroz nešto više od mjesec dana u Starom Gradu oboljelo oko 500, a umrlo više od 200 osoba i kada je, s kolegom M. Nisiteom, uspio spriječiti širenje zaraze. Zanimajući se za suvremena dostignuća u medicini, posjećivao je bolnice u Beču, Parizu, Milanu, Firenci, njegovao poznanstva s talijanskim i austrijskim liječnicima te primao mnogo pacijenata s otoka i iz čitave Dalmacije. Nakon obnove parlamentarnog života u Monarhiji, G. je 1860-ih i 1870-ih odigrao ključnu ulogu u političkom životu Staroga Grada i naselja središnjeg dijela otoka. Bio je liberalno-autonomaški orijentiran. Svojim je ugledom vrsna liječnika i širokom naobrazbom privukao veći dio mlađe mjesne inteligencije, a njegova požrtvovnost prema siromašnim pacijentima bila je sredstvom utjecaja na pučanstvo. G. je imao svoje agitatore po selima te oslonac u nekim mjesnim župnicima (posebice Luka Lučić u Vrboskoj). Kako su iz grada odlazili utjecajni narodnjaci (I. Vranković, J. Biankini), Gazzarijeva svemoć učinit će Stari Grad uza Split, »najjačim uporištem autonomaštva u srednjoj Dalmaciji« (N. Stančić), pa će Općina tek 1887. konačno prijeći u ruke narodnjaka. U njegovoj gotičkoj palači na trgu u Hvaru bile su prostorije društva Società del casino (1855–58), a tu su se priređivali i plesovi. Hvarski mu povjesničari (N. Duboković Nadalini, J. Kovačić) oštro spočitavaju svojevoljnu i nestručnu rekonstrukciju palače izvedenu potkraj 1860-ih. Umro je zarazivši se prilikom liječenja luetičnog bolesnika (Š. Kordić) i pokopan kraj mjesta Selca iznad Staroga Grada. Jedan od nekrologa spominje znatnu novčanu svotu koju je oporučno ostavio za liječnike, ljekarnike i studente medicine. Nakon njegove smrti, ljekarnik Pietro Confalonieri publicirao je u Splitu 1882. prigodnu knjižicu u kojoj su dva nekrologa i nekoliko bilježaka iz suvremenog tiska te Confalonierijev poduži napis o Gazzarijevu životu i zaslugama.

LIT.: L. Maschek: Manuale del Regno di Dalmazia, 1. Zara 1871, str. 173; 2. 1872, str. 120; 3. 1873; 4. 1874; 5. 1875, str. 278; 6–7. 1876. — Narodni list (Il Nazionale), 20(1881) 22. X, str. (3–4). — Alla benedetta memoria del’ dottor Domenico Gazzari. Cenni biografici e necrologici di varii autori. Spalato 1882. — P. Kuničić: Prigodom otvora nove školske zgrade u Staromgradu 20. IV 1908. Zadar 1908, 16–17. — Narodni list (jubilarni broj), 51(1912) 1. III, str. 50, 78–79. — Š. Kordić: Dalmatinski liječnici žrtve svoga zvanja u XIX stoljeću. Saopćenja »Pliva«, 18(1975) 3, str. 169–170, 173. — I. Jeličić: Zdravstvo otoka Hvara (u: Hvar u prirodnim znanostima. Zbornik simpozija. Zagreb 1977, 51–52). — J. Kovačić: Iz hvarske kulturne baštine. Hvar 1987, 31. — N. Duboković Nadalini: Rasprave i članci, 1. Split 1988, str. 74–75; 3. Hvar 1991, str. 12, 43. — M. P. Ghezzo: I Dalmati all’ Università di Padova dagli atti dei gradi accademici 1801–1947. Atti e memorie della Società dalmata di storia patria (Venezia), 22(1993) str. 75. — N. Stančić: Jelsa na otoku Hvaru u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda (u: Jelsa u hrvatskom narodnom preporodu Dalmacije. Jelsa 1994, 14, 16–17). — Otok Hvar. Zbornik. Zagreb 1995, 112, 115–116, 211, 374, 460.
 
Nikša Lučić (1998)