Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GAZZARI, Julije, odvjetnik i političar (Sutivan na Braču, 21. XII. 1865 — Zagreb, 15. IX. 1934). Završio gimnaziju u Splitu 1883, a pravo diplomirao 1887. u Grazu gdje upoznaje A. Trumbića. Potpisnik je adrese odvjetničkih kandidata (25. VII. 1888), zabilježene kao prvi istup mlade generacije u Dalmaciji, kojom je pružena potpora branitelju dvojice pristaša Srpske stranke u Splitu I. Bakotiću. Prvu odvjetničku kancelariju otvorio je u Kninu, a od 1904. živio je i radio u Šibeniku. Jedan je od prvih koji svoje klijente brani na hrvatskom jeziku, što mu pribavlja ugled borca protiv talijanaštva. U ljeto 1914, upozoren na opasnost od uhićenja, s obitelji bježi preko Zadra u Veneciju, gdje se pridružuje Trumbiću, Supilu i drugim političarima koji će činiti jezgru Jugoslavenskog odbora (JO). Sâm je postao članom Odbora, koji je financijski pomagao njegov brat Remigio, veleindustrijalac u Čileu. Do proljeća 1915. G. je u Rimu, a nakon službenog osnivanja JO 30. IV. 1915. u Parizu kraće je vrijeme u Londonu. Poslije je voditelj ureda JO u Ženevi (1917–18), a nakon Rimskoga kongresa (prvo otvoreno zalaganje za stvaranje samostalnih država na području Austro-Ugarske Monarhije) u travnju 1918, s D. Trinajstićem vodi predstavništvo u Rimu. Boreći se protiv talijanskog iredentizma, dva je puta 1917. neslužbeno pregovarao s talijanskom delegacijom, u srpnju u Zürichu te u prosincu u Londonu, gdje je zajedno s Trumbićem pokušavao ublažiti talijanske zahtjeve i Londonski ugovor (obećanja dana Italiji 1915). Jedan je od tvoraca Ženevskog sporazuma, posljednjeg pokušaja JO da Pašićevoj velikosrpskoj politici suprotstavi načelo ravnopravnosti i federalizma (6–9. XI. 1918). God. 1919–20. bio je član ekspertne etnografsko-povijesne sekcije delegacije Kraljevine SHS za pregovore o granicama na pariškoj Mirovnoj konferenciji. Od 1921. živi ponovno u Šibeniku. Razočaran beogradskom politikom, povlači se iz političkog života i do 1931. vodi odvjetničku kancelariju. Njegov je osobni arhiv uništen nakon talijanske okupacije Dalmacije 1941.

LIT.: M. Paulova: Jugoslavenski odbor. Zagreb 1925. — (Nekrolozi): Julije Gazzari. Obzor, 75(1934) 213, str. 3; Novo doba, 17(1934) 218, str. 3. — K. Stošić: Galerija uglednih Šibenčana. Šibenik 1936. — Zapisnici sa sednica Delegacije Kraljevine SHS na Mirovnoj konferenciji u Parizu 1919–1920. Beograd 1960, 10. — B. Krizman: Povjerljive veze između »Jugoslavenskog odbora« i domaćih političara za I svjetskog rata. Historijski zbornik, 15(1962) 1/4, str. 217–229, 218. — D. Janković i B. Krizman: Građa o stvaranju jugoslovenske države, 1. Beograd 1964. — D. Šepić: Italija, Saveznici i jugoslavensko pitanje 1914–1918. Zagreb 1970. — I. Perić: Ante Trumbić na dalmatinskom političkom poprištu. Split 1984, 27.
 
Suzana Leček (1998)