GERARD

GERARD (Gerardus, Girardus), nadbiskup (Verona, poč. XII. st. — Sipont?, 1175). Kronika Tome Arhiđakona jedino je vrelo za podatke o Gerardovu podrijetlu, službi na papinskom dvoru (curie capellanus) i imenovanju za splitskog nadbiskupa. Njega je papa Aleksandar III, kaže Toma, na molbu Splićana da odredi nasljednika preminulom nadbiskupu Petru Lombarđaninu, izabrao, osobno zaredio i poslao u Split. To se najvjerojatnije dogodilo 1167. G. je u Splitu nastojao srediti crkvenopravne prilike u nadbiskupiji (povratak oduzetih prava i posjeda, neposluh podređenih, nedopuštena ređenja i vjenčanja). Iz papina pisma upućena splitskom svećenstvu 20. VI. 1170. doznaje se da su Splićani svim silama nastojali nagovoriti nadbiskupa da pođe u Carigrad te ondje u svoje i njihovo ime položi zakletvu vjernosti caru. G. je, ne popuštajući zahtjevu, mjesto u Carigrad otišao papi. Poziv je Splićana da se vrati prihvatio, ali je, po savjetu pape i kardinala, svoj povratak uvjetovao prisegom splitskoga kneza i puka da će ga braniti i da ga neće siliti na put u Carigrad. Prije odgovora iz Splita, papa je Gerarda postavio na stolicu sipontskih nadbiskupa, ali s tim da zadrži i upravu Splitske nadbiskupije. D. Farlati smatra da je to učinio 1173. te da je Gerard za svoga vikara u Splitu postavio ili tamošnjega arhiđakona ili arhiprezbitera. G. je bio jedan od trojice splitskih nadbiskupa koji su zaredom trajno nosili naslov legata Apostolske stolice (legatus apostolicae sedis), povezan s osobitim crkvenim ovlastima većim od metropolitanskih, čemu je razlog zacijelo bio u posebnim prilikama koje su zavladale nakon što je Split 1165–80. s većim dijelom Dalmacije dospio pod vlast bizantskog cara.