GETALDIĆ KRUHORADIĆ, Frano

GETALDIĆ KRUHORADIĆ, Frano (Ghetaldi, Getaldi; Francesco, Franciscus), pjesnik (Dubrovnik, 7. VIII. 1650 — Dubrovnik, 24. XII. 1719). Vjerojatno je polazio isusovačku gimnaziju u Dubrovniku. Novija su istraživanja otklonila pretpostavku P. J. Šafaříka i navod Š. Ljubića da je bio klerik. Primljen u Veliko vijeće 1668; biran je za kneza u Slanom (1670–71, 1680–81, 1683–84, 1690, 1697), u Župi (1673), na Mljetu (1676), u Stonu (1696, 1703–04, 1716–17) i na Šipanu (1702), a obnašao je i brojne druge državne službe. Kako mu je u trešnji 1667. stradao otac, a stariji brat neposredno potom odabrao duhovno zvanje, G. je zarana morao skrbiti o obitelji. Premda je naslijedio više nekretnina, čini se da je relativno siromašno živio; više je puta zabilježeno kako te nekretnine zalaže ili prodaje, a upravo životnim uvjetima literatura dijelom tumači ugođaj u njegovim pjesmama. U ranoj mladosti, u veljači 1667, spominje se među četvoricom članova amaterske kazališne družine, a potkraj života, 1719, bio je predsjednik literarnog društva Akademija od šturaka. Pokopan je u franjevačkoj crkvi u Dubrovniku. — Getaldićev je književni rad bio rano poznat po nabožnoj i dosad neobjavljenoj pjesmi Sgovor duše bogoljubne s Isukarstom propetiem (više prijepisa u Znanstvenoj knjižnici i Knjižnici Male braće u Dubrovniku). Prema Nadi Beritić, u Mlecima su 1869. objavljeni njegovi Versi od muke Isukrstove u Molitveniku O. Ignjata Akvilinija. Zacijelo je najpoznatija njegova pjesma Ženidba, sačuvana u više prijepisa i nekoliko puta tiskana. Prvi ju je objavio F. Kurelac (Runje i pahuljice, str. 108–109), zatim, u djelima I. Đurđevića, iako je naslućivao da bi mogla biti Getaldićeva, M. Rešetar (Stari pisci hrvatski, str. 347–351) te M. Pantić (Pesništvo renesanse i baroka, str. 255–257). Pjesma Najteža pokora satirična je razradba iste (ženidbene) teme pa se tako i našla u Kiti šaljivo-satirickijeh dubrovačkijeh pjesama koju je objavio I. A. Kaznačić (Dubrovnik. Zabavnik Narodne štionice dubrovačke za godinu 1868. Split 1868, 116). Spomenute pjesme, uz mnoge druge, sačuvane su i u dvodijelnoj rukopisnoj zbirci iz biblioteke L. Pavlovića u Državnom arhivu u Dubrovniku, naslovljenoj Razlika skladanja gosp. Frana Ghetaldicja nazvana Kruhoradić vlastelina dubrovačkoga (sign. ms. 30[415]). Prvi dio zbirke pisan je talijanskim, a drugi hrvatskim jezikom; uz različite pjesme, sadržava poneki prozni sastav. Getaldićeve su pjesme uglavnom refleksivne, s temama i u pretežitim raspoloženjima barokne poezije, nabožne ili satirične te prigodne. Književni povjesničari drže njegov rad nekvalitetnim (M. Deanović), ocjenjuju ga kao skromna stihotvorca (Pantić) i uočavaju da je njegov »pjesnički prilog više kulturno-povijesnoga značenja« (Beritić), ali, ne odričući vrijednost oživljavanju detalja iz života onodobnog Dubrovnika, prepoznaju povremenu iskru duha u nekim njegovim stihovima.