GIOVINO, Giovanni

traži dalje ...

GIOVINO, Giovanni (Joannes Jovinus, Zuane Jovino), pravnik i mecena (?, o. 1510 — Venecija, nakon 1. IX. 1569). Pripadnik zadarske građanske obitelji. Slavenskog je podrijetla, ali prema rješenjima u literaturi (Zovinić, Zuovinich, Žuvanić, Žuvinić, Jovinić, Jović) te oblicima prezimena obitelji koji se u zadarskim izvorima susreću i na poč. XVII. st. (Zuvanich, Zuvanovich, Xuvanich) točan oblik njegova prezimena i konačan sud o etničkoj pripadnosti zasad se ne mogu donijeti. Sâm G. u izvorima se javlja isključivo u latiniziranim i talijaniziranim oblicima, a jedini izvor po kojemu dio autora zaključuje da je bio Srbin natpis je na nadgrobnoj ploči njegova oca iz XVI. st. u klaustru samostana sv. Frane u Zadru (originalno u kapeli Nevine dječice odn. sv. Karla u samostanskoj crkvi). Naime, uz ime Giovinova oca, koji je iz zaleđa izbjegao pred Turcima, stoji pridjevak »servianus« (natpis objavili D. Fabijanić, G. Sabalich i P. Kolendić). God. 1534. spominje se G. kao lektor građanskog prava odn. predavač u »schola authenticorum« na Sveučilištu u Padovi, gdje je 1535. obnašao čast rektora juristâ te završio studij obaju prava. Vjerojatno se nakon završena školovanja vratio u Zadar gdje se 1542. spominje kao prokurator bratovštine sv. Jakova. Poslije je živio u Veneciji, oženivši se Mlečankom iz ugledne obitelji Zeno. Bio je cijenjen pravnik s dobrim vezama te je, prema G. Ferrariju Cupilliju, i u Veneciji obnašao različite službe dostupne višem građanskom staležu, pa je vjerojatno i tako stekao dio svojega znatnog imutka. Darivajući zadarske franjevce i iskazujući skrb za svoje rukopise, ugovore i druge dokumente, u oporuci od 1. IX. 1569 (komentirali Ferrari Cupilli i A. Kuzmanić; prijepis iz 1593, uz komentar, u cijelosti objavila Lovorka Čoralić) G. spominje i posjede u blizini Venecije (Bassano, Ásolo, Oderzo, Furlanija). Iako doživotnim plodouživateljima imenuje suprugu odn. njezinu braću i sestru, trajni baštinici njegovih dobara u Zadru i okolici imaju biti siromašni a nadareni zadarski studenti pučani na Sveučilištu u Padovi i siromašne djevojke na dobru glasu bez miraza. Upravu tako utemeljene zaklade povjerio je bratovštini sv. Jakova. U oporuci donosi i popis svojih dobara, među kojima je više kuća u Zadru i zemljišta uza sam grad, u okolici i na otocima (Bokanjac, Tršci, Lišani, Ugljan, Pašman i dr.). Giovinove odredbe počele su se ostvarivati u XVII. st. Lovorka Čoralić za razdoblje 1611–41. otkriva desetak stipendista, no njihov je ukupni broj svakako bio daleko veći, a koristi od zaklade znatne, budući da je Commissaria Giovino postojala sve do u XIX. st. Prepoznajući mecenatske zasluge svojeg sugrađanina, građani Zadra postavili su 1627. ploču s natpisom na jednu od kuća u vlasništvu zaklade Giovino (1840-ih premještena na gradsku ložu; natpis objavili Ferrari Cupilli, Fabijanić, Sabalich i Kolendić).

LIT.: Š. Ljubić: Dizionario biografico degli uomini illustri della Dalmazia. Vienna—Zara 1856, 231–232. — G. Ferrari-Cupilli: Due antichi benefattori dell’ istruzione patria. Rivista dalmata, 1(1859) 3, str. 21–23. — Š. Ljubić: Ogledalo književne poviesti jugoslavjanske, 2. Rieka 1869, 317, 319. — S. F. G.: Dalmati che sostennero onorevoli ufficii nell’ università di Padova. Rammentatore dalmatino per l’anno 1870. Zara (s. a.), str. 25. — A. Kuzmanić: Poslidnja volja Zadarskoga gradjanina Ivana Gjovina, napisana na dan 1. rujna 1569. Pravo, 8(1881) 94, str. 316–318. — D. Fabijanić: Convento il più antico dei Frati Minori in Dalmazia. Prato 1882, 169–171. — C. F. Bianchi: Fasti di Zara. Zara 1888, 76. — G. Ferrari-Cupilli: Scritti storici e letterari, 1. Zara 1889, 44, 80, 213, 216–217, 221, 223, 225–226, 244, 251. — G. Sabalich: Guida archeologica di Zara. Zara 1897, 100, 113, 162, 397, 420–421, 431. — P. Kolendić: (Izveštaj o istraživanjima u bibliotekama u Zadru.) Godišnjak Srpske kraljevske akademije (Beograd), 49(1939) str. 379–382. — A. de Benvenuti: Storia di Zara dal 1409 al 1797. Milano 1944, 257–258, 279. — M. D. Grmek: Hrvati i Sveučilište u Padovi. Ljetopis JAZU, 1957, 62, str. 340, 358, 360. — D. Berić: Crkva sv. Ilije u Zadru. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1959, 11, str. 140. — J. Velnić: Samostan sv. Frane u Zadru. Povijesni prikaz njegova života i djelatnosti (u: Samostan sv. Frane u Zadru. Zadar 1980, 40–41, 371, sl. LX). — T. Raukar, I. Petricioli, F. Švelec i Š. Peričić: Zadar pod mletačkom upravom 1409–1797. Zadar 1987, 290, 312. — L. Čoralić: Zaklada za školovanje zadarskih građana na Sveučilištu u Padovi od XVI. do XVIII. stoljeća (Fondazione Giovino). Historijski zbornik, 48(1995) str. 183–195.
 
Nikša Lučić (1998)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. - 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

GIOVINO, Giovanni. Hrvatski biografski leksikon (1983-2023), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/6825>.