ANGJELINOVIĆ, Budislav Grga

ANGJELINOVIĆ, Budislav Grga, političar i publicist (Sućuraj na Hvaru, 14. I 1886 — Split, 1. V 1946). Brat je pjesnika Berislava. Studirao je pravo u Zagrebu, Pragu i Lavovu, a doktorirao u Zagrebu i Lavovu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij povijesti i zemljopisa. Na zagrebačkom Sveučilištu bio je predsjednik starčevićanske omladine i s F. Galovićem pokrenuo je 1907. list Mlada Hrvatska. Kao odvjetnički pripravnik u Zadru uređivao je list Hrvatska kruna a bio je i tajnik Glavnog odbora Hrvatske stranke prava za Dalmaciju. Dolazio je u oružane sukobe s talijanašima u Zadru i Splitu, gdje je radio kao odvjetnički pripravnik kod dr A. Trumbića. Zbog protuaustrijskoga govora u Kosovu kod Knina pri proslavi kosovske bitke, osuđen je 1915. u Zadru na strogi zatvor. U tijeku I svjetskog rata austrijske vlasti su ga više puta hapsile; proveo je u zatvorima Šibenika, Zadra, Maribora i Graza tri godine. God. 1917. poslan je po kazni u vojsku u Beč. Poslije opće amnestije 1918. dolazi u Zagreb i uređuje list Stranke prava (Milinovci) Hrvatsku državu, glasilo za narodno ujedinjenje kojem piše protuaustrijske uvodnike pod pseudonimom Tribunus. Pokrenuo je ideju o stvaranju Narodnog vijeća SHS 1918. i postao njegov tajnik, zatim povjerenik Sekcije za organizaciju i agitaciju, a poslije 28. X 1918. povjerenik za javnu sigurnost u Zagrebu. U toj funkciji organizira gušenje pobune 53. i 25. pukovnije u Zagrebu. Više je puta bio biran za narodnog poslanika za Skupštinu u Beogradu. Do potkraj 1918. bio je pristaša Hrvatske stranke prava, a zatim je zbog neslaganja napušta. God. 1919. kao integralni Jugoslaven pristupa Demokratskoj stranci u kojoj ostaje do 1928. Nakon atentata na S. Radića (20. VI 1928) u Narodnoj skupštini u Beogradu, postaje ministar građevina u vladi A. Korošca. Za diktature kralja Aleksandra opunomoćeni je ministar i izvanredni poslanik u Pragu (od 4. II 1929), poslije poslanik u Beču. Bio je jedan od osnivača režimske Jugoslavenske nacionalne stranke (JNS) u kojoj je bio drugi potpredsjednik. God. 1932–1934. bio je ministar bez portfelja u vladama M. Srškića i N. Uzunovića. Kad je N. Uzunović tijekom 1934. formirao dvaput vladu, A. je u tim vladama bio ministar za fizički odgoj. God. 1935. postaje senator. Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. odlazi u emigraciju. Potkraj II svjetskog rata u opoziciji je prema kraljevskoj vladi. Poslije svršetka rata vraća se u domovinu. U novinskim člancima često je polemizirao s političkim protivnicima. Pisao je u listovima: Hrvatska kruna (1906, 1909), Hrvatsko pravo (1908), Mlada Hrvatska (1908, u kojoj je kao student objavio programatski članak Kulturna ideja starčevićanstva zastupajući radikalna nacionalistička stajališta), Hrvat (Zagreb 1913, 1914), Hrvatska država (1918), Novo doba (Split, 1918, 1927), Riječ (Zagreb 1921, gdje je opisao svoju ulogu u gušenju pobune vojnika u Zagrebu 5. XII 1918), Radikal (Beograd 1922), Novosti (Beograd 1923), Odjek (Beograd 1927, 1928), Politika (1928, 1930, 1937), Vreme (1934, 1936), Novosti (Toronto 1942), Srpski glasnik (Toronto 1942) i dr. Odlomci njegovih memoara čuvaju se u obitelji Angjelinović u Splitu.