GJANIĆ, Stjepan

GJANIĆ, Stjepan (Đanić), vjerski pisac i prevoditelj (Nevinac kraj Bjelovara, 27. VIII. 1869 — Zagreb, 19. X. 1919). Gimnaziju učio u Bjelovaru i Požegi, bogosloviju u Zagrebu, gdje je 1893. zaređen za svećenika. Bio kapelan u Rači i Bjelovaru, potom duhovnik u Zavodu za duševne bolesti u Stenjevcu (danas Vrapče). Od 1901. obavlja u samostanu sestara milosrdnica službu duhovnika i vjeroučitelja samostanskih škola, a 1919. postaje ravnateljem Bolnice sestara milosrdnica u Zagrebu. Već kao student javlja se raspravom Treba li Hrvatima socijalne demokracije? (Almanak bogoslovne mladeži hrvatske, 1893.). Od srpnja 1901. do 1912. uređuje mjesečnik za promicanje duhovnosti Marijin Cvjetnjak. Za Čebušnikova urednikovanja (od 1901) suradnik je Glasnika sv. Josipa, a nakon njegove smrti 1916. preuzima i uredništvo. Liturgijsko-pastoralne članke objavljuje u Katoličkom listu (1904, 1907, 1911, 1913). Potpisuje se pretežito inicijalima S. Gj. Na poziv Duhovnog stola 1919. sastavlja prema rimskom obredu službeni liturgijski vodič za Zagrebačku nadbiskupiju. S njemačkoga prevodi djela asketskog sadržaja, primjerice: C. G. Quadrupani, Bogoljubna duša u dvojbama duhovnoga života (Zagreb 1903), E. Lehen, Put k unutrašnjem miru (Zagreb 1908, 1919²) te Razmatranja za sve dane i svetkovine kroz godinu o životu i tajnama Gospodina našega Isusa Krista priređena posebice za redovnice, 1–4 (Zagreb 1906). Zajedno s B. Strižićem prevodi Schüch-Polzov priručnik Pastirsko bogoslovlje (Zagreb 1917), koji je bio u uporabi do Drugoga vatikanskog sabora.