Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GLIČ, Arsen (Glich, Glics), hagiograf (Graz, 23. I. 1724 — Koprivnica, 24. IV. 1773). Bio je slovenskog podrijetla, ali je 1742. po završenoj gimnaziji pristupio franjevcima Provincije sv. Ladislava sa središtem u Zagrebu. Na filozofskom učilištu u Pečuhu slušao je 1744–46. predavanja Danijela Lamprechta, cijenjenog propovjednika. Teologiju je studirao u franjevačkim bogoslovnim školama u Pečuhu 1746–48. i u Zagrebu 1748–50. u profesora Donula Denelera, Mije Fučeka i Hinka Mayera. God. 1748. postao je svećenik i već 1750. započeo propovjedničku službu u Krapini 1750–51, zatim u samostanima u Sigetu 1751–57, Pečuhu 1757–58, Zagrebu 1758–59, 1761–62. i 1772–73, Šiklošu 1759–61. i 1762–63, Kostajnici 1763–64, Kloštru Ivaniću 1764–67, Križevcima 1768–69, Virovitici 1769–70. i Varaždinu 1770–72. U Sigetu, Pečuhu i Šiklošu propovijedao je hrvatski, jer nosi naslov »concionator Croaticus«, »concionator Slavonicus«. Provincijal A. Šimunarić dodijelio mu je 1772. naslov »općeg propovjednika« koji su dobivali osobito uspješni crkveni govornici. Tiskao je knjižicu za vođenje pobožnosti križnog puta, Put svetoga križa (Zagreb 1752), a izgubljena je njegova rukopisna zbirka propovijedi o svecima, Sveteh pastirov, pastirica, težakov, ispovednikov življenje (R. Strohal).

LIT.: R. Strohal: Svećenici hrvatski književnici u 18. i početkom 19. vijeka ovkraj Velebita. Katolički list, 61(1910) 36, str. 284. — F. E. Hoško: Pastoralno djelovanje franjevaca Provincije sv. Ladislava na području Zagrebačke biskupije u vremenu potridentske obnove. Bogoslovska smotra, 46(1976) 4, str. 471.
 
Franjo Emanuel Hoško (1998)