GLIHA SELAN, Vilko

GLIHA SELAN, Vilko, slikar (Mirna kraj Novog Mesta, 27. VI. 1912 — Zagreb, 11. II. 1979). Brat Otona, slikara. U Zagrebu je 1932. završio Učiteljsku školu, 1936. diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti (Lj. Babić, T. Krizman). Bio je nastavnik crtanja u Učiteljskoj školi (1937–40, 1941–45) i gimnaziji (1940–41), urednik za likovnu opremu u Nakladnom zavodu Hrvatske (1947–49), profesor u Školi primijenjene umjetnosti (1949–67) pri kojoj je i voditelj Grafičkog odjela, potom profesor na Pedagoškoj akademiji i od 1978. na Akademiji likovnih umjetnosti. Predavao grafiku i na Akademiji za primijenjenu umjetnost u Zagrebu (1949–55, 1953. izabran za docenta). Bavio se poglavito ilustracijom, likovnim odgojem i obrazovanjem a manje slikarstvom i grafikom. Slikao u ulju primorske motive (Velo groblje na Hvaru, 1953; Masline, 1979), mrtve prirode te figuralne i apstraktne kompozicije u dinamičkoj ravnoteži (Modeli, 1961; Lutke, 1963; Grad IV, 1966; Razigrane forme II, 1969). U grafici (drvorezi, litografije, linorezi) od početka 1950-ih prikazuje stilizirane likove u lirskom ozračju (Prva ljubav; Djevojka i ptica), kasnije radi apstraktne linoreze u boji (Svijet oblika, 1968; Kretanje, 1970). Osobitu pozornost poklanjao je dječjoj ilustraciji koju je neprekidno istraživao i unapređivao. Prve ilustracije objavio je 1931. u časopisu Mladi radnik. Ilustrirao je knjige i slikovnice (Sviram u sviralu I. Kozarčanina, Zagreb 1935; Ježeva kućica B. Čopića, Zagreb 1953; narodnu pripovijetku Medvjed i lisica, Zagreb 1964; Priče iz djetinjstva I. Andrića, Zagreb 1967; Bila jednom plava P. Kanižaja, Zagreb 1970), časopise (Radost; Pionir; Plomyczek, Varšava; Zlaty maj, Prag; 15 dana) te školske udžbenike i priručnike. Svoje maštovite likovne priče bliske dječjem gledanju obogaćivao je posebnostima hrvatskog podneblja (maruševečki krajolik u Krklecovu Drvenom biciklu. Zagreb 1964) i narodnim običajima (Međimurske maškare, ilustracija u Radosti, 1969). Izlagao je samostalno u Zagrebu 1936, 1950 (s P. Salopekom), 1971. i 1979 (posmrtno) te na skupnim izložbama: izložbe ULUH (od 1947), Izložba primorskih motiva (Opatija 1952), Bijenale u Veneciji (1954), Međunarodni bijenale suvremene litografije u boji (Cincinnati 1954), Remek-djela grafike i crteža (Arbon 1954), Međunarodni bijenale grafike (Ljubljana 1955, 1957), Međunarodna izložba grafike (New York 1956), Međunarodna izložba drvoreza XYLON (Ljubljana 1956, Tokio 1961), Zagrebačka izložba grafike (1960, 1962, 1968, 1970), Zagrebački salon (1966, 1971), Trijenale u Beogradu (1968), More, ljudi, obala (1972–79), Lički anale (1974, 1975). Bavio se također zidnim slikarstvom (očuvana je velika slika u osnovnoj školi u Popovači koju je 1961. izradio s N. Marakovićem), keramoslikarstvom i opremom knjiga (Zagreb. Zagreb 1965). Bio je likovni urednik časopisa Narodna starina i Smilje 1930-ih, jedan od pokretača lista Radost 1951, njegov likovni, a od 1971. i glavni urednik, likovni urednik omladinskog lista Polet, časopisa Umjetnost i dijete (1969–77), izdanja za djecu poduzeća »Naša djeca«, niza knjiga Narodne pripovijetke jugoslavenskih naroda i dr. Oko Radosti okupljao je vrsne ilustratore (»Selanov krug ilustratora«, izložba održana u Zagrebu 1980). Promicao je dječje stvaralaštvo, stvaralaštvo za djecu i likovnu kulturu mladih. Organizirao je izložbe ilustracija za djecu i dječjih crteža. Autor je rasprava o nastavi likovnog odgoja, ilustraciji i likovnoj opremi knjiga u časopisu Umjetnost i dijete (1969, 1972) i publikacijama (Dijete i knjiga. Šibenik 1968). Jedan je od osnivača »Školske knjige«, Centra za dječji crtež (1953) pri društvu »Naša djeca« i Festivala djeteta u Šibeniku. God. 1983. izdavačka kuća »Naša djeca« ustanovila je nagradu »Vilko Gliha Selan« za ilustraciju slikovnica.