KUČERA, Oton

KUČERA, Oton (Otto), fizičar, astronom i promicatelj znanosti (Petrinja, 1. I. 1857 — Zagreb, 29. XII. 1931). Prema navodima obitelji, rođen 31. XII. 1856, ali je iz praktičnih razloga upisan u matičnu knjigu s idućim godištem. Gimnaziju završio u Vinkovcima 1873, matematiku, fiziku i astronomiju studirao u Beču 1874–76, a doktorirao 1899. na Mudroslovnom fakultetu tezom O Marinu Getaldiću, patriciju dubrovačkom, znamenitom matematiku i fiziku na početku XVII. vijeka, prvom disertacijom iz povijesti matematike na Zagrebačkom sveučilištu. U vinkovačkoj gimnaziji suplent od 1876. te, nakon položenoga profesorskoga ispita u Beču 1877, profesor do 1886. God. 1886–92. gimnazijski profesor u Požegi, potom u Zagrebu profesor Velike realke i s njom spojene Više trgovačke škole te privremeni predavač matematike na graditeljskom tečaju Obrtne škole. Na Šumarskoj akademiji Mudroslovnoga fakulteta od 1899. nastavnik te od 1909. izvanredni profesor više matematike i teorijske fizike. God. 1903. postao ravnateljem novoosnovane Zvjezdarnice na Popovu tornju i na toj dužnosti ostao 10 godina. Na Šumarskoj je akademiji bio utemeljitelj i prvi predstojnik Geodetskoga tečaja 1909–11. Umirovljen 1915, reaktiviran 1920. i nakon kraćega službovanja u Odjelu za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade u Zagrebu ponovo imenovan ravnateljem Zvjezdarnice do drugoga umirovljenja 1926. Glavna su mu područja rada bila povijest, popularizacija i razvoj egzaktnih znanosti, posebno matematike i astronomije, te nastavni rad. U požeškoj je gimnaziji unaprijedio meteorološka mjerenja, osnovao prvu školsku zvjezdarnicu te u toj i zagrebačkoj gimnaziji uredio suvremene fizikalne kabinete. Jedan je od prvih članova Hrvatskoga naravoslovnoga (od 1908. prirodoslovnoga) društva i inicijator osnivanja njegove astronomske sekcije 1902. Popularizirao je astronomiju otvaranjem opservatorija za javnost i predavanjima na Pučkom sveučilištu. Surađivao je u publikacijama Izvještaj Kr. velike gymnazije u Vinkovcih (1880–81, 1885–88), Glasnik Hrvatskoga naravoslovnoga (prirodoslovnoga) družtva (1886, 1889, 1895–96, 1900, 1902–05, 1907–08, 1910; urednik 1902–08), Smotra (1887), Vienac (1887, 1889–90, 1896–97, 1902–03, 1911, 1923), Pobratim (1891–1905), Nastavni vjesnik (1893–96, 1898–99, 1901–05, 1907, 1921–25, 1927–28; suurednik 1892–1905), Rad JAZU (1893), Danica, koledar (1895–97), Narodne novine (1897–98), Mali dobrotvor (1898–99), Smotra dalmatinska (1899), Hrvatski planinar (1900, 1904, 1908), Spomen-cvieće iz hrvatskih i slovenskih dubrava (Zagreb 1900), Varaždinski viestnik (1901), Agramer Tagblatt (1903, 1905, 1908; Zagreber Tagblatt, 1922), Narodna obrana (1904), Prosvjeta (1904, 1913), Dnevni list (1905), Novi Srbobran (1905), Obzor (1905, 1907, 1911, 1921, 1923, 1925, 1927–31), Glas Matice hrvatske (1906–07), Hrvatska (1906–08, 1911–13), Hrvatsko kolo (1906, 1908–09, 1912), Hrvatstvo (1907), Pučka prosvjeta (1907), Šumarski list (1907), Vjerni drug (1908–10), Mladi Istranin (1909), Pozor (1909), Veliki ćiril-metodski koledar (1909), Hrvatska sloboda (1910), Savremenik (1910), Zvono (1910), Hrvatska kruna (1911), Izvještaj Matice hrvatske (1912, 1914), Jutarnji list (1912), Strossmayer koledar (1912), Hrvat (1914, 1919, 1924–25, 1927–28), Samoborski list (1914), Sriemske novine (1914), Hrvatska država (1917–18), Bošković (kalendar, 1920, 1922, 1926; urednik 1924–26), Jugoslavenska njiva (1920), Priroda (1920–23, 1926, 1930), Farmaceutski vjesnik (1925, 1930), Novo doba (1925, 1929), Telegraf i telefon (Beograd 1925), Hrvatski list (1927–28), Mladi radiša (1927), Omladina (1927–28, 1930–31), Svijet (1927), Godišnjak Astronomske opservatorije Univerziteta u Beogradu (1930) i Stenograf (1930–31). Autor je udžbenika Općena aritmetika i algebra za više razrede srednjih škola (Zagreb 1898), Počela fizike na osnovu iskustva i pokusa za niže razrede srednjih i njima sličnih škola (Zagreb 1899, 8 izd. do 1926), Metodička zbirka primjera i zadaća iz općene aritmetike i algebre s osobitim obzirom na primjene u geometriji, fizici i kemiji (Zagreb 1900) i Eksperimentalna fizika na osnovi novijega mišljenja za više razrede srednjih i njima sličnih škola (Zagreb 1902). Suautor tekstova o novijim električnim pojavama i izumima te dinamu izmjenične struje kao izvoru jakih struja u nizu MH Novovjeki izumi u nauci, obrtu i umjetnosti (Zagreb 1910, 1913) i autor njegova sveska Telegraf i telefon bez žica (1925). Knjigom Naše nebo (1895), jednim od prvih hrvatskih astronomskih znanstvenih djela, postavio je temelje proučavanju zvjezdanoga svoda i astronomskih pojava. S njemačkoga je preveo knjigu J. Scheinera Uredba svemira (Zagreb 1907) i udžbenik I. Wallentina Fizika za više razrede srednjih i nalik im škola (Zagreb 1906). Član je Hrvatskoga planinarskoga društva od 1899, tajnik 1900–01. te začasni član od 1924; među prvima od članova planinario po Alpama 1907. Od 1906. član Njemačkoga i od 1924. Francuskoga astronomskoga društva, sudionik sastanaka astronoma u Hamburgu 1913, Potsdamu 1921, Leipzigu 1924. i Budimpešti 1930. Suosnivač 1908. te predsjednik 1908–11. i 1930–31. Društva hrvatskih srednjoškolskih profesora, od 1907. član Družbe »Braća hrvatskoga zmaja«, 1909–17. predsjednik MH, 1924. suosnivač Radio-kluba Zagreb i njegov prvi predsjednik te od 1925. počasni predsjednik Saveza radio-društava Jugoslavije. U znak priznanja njemu i Zvjezdarnici u Zagrebu planetoid 589, otkriven 1906, nazvan je Croatia (1909), a asteroid 7364, otkriven 1996, Otonkucera (2001). Zagrebačka zajednica tehničke kulture utemeljila je 1996. Nagradu »Dr. Oton Kučera«, a MH 1999. Nagradu MH za znanost »Oton Kučera«. Bistu u bronci izradila mu je Marija Ujević-Galetović (1998; postavljeno ispred Tehničkoga muzeja u Zagrebu). O njem je u Zagrebu 2007. održan skup te 2008. tiskan zbornik.