Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

HABAZIN, Anđelko, filozofski pisac i prevoditelj (Zagreb, 7. XI. 1924 — Zadar, 6. X. 1978). U Zagrebu maturirao u Drugoj klasičnoj gimnaziji 1943, diplomirao filozofiju na Filozofskom fakultetu 1954, doktorirao 1962. na sarajevskom Filozofskom fakultetu tezom Bergsonova filozofija élan vitala. Profesor filozofije na Višoj pedagoškoj školi u Banjoj Luci 1962–74, potom je na zadarskome Filozofskom fakultetu docent 1974–77. te izvanredni profesor 1977–78. pri Odsjeku za filozofiju, gdje je predavao estetiku, etiku, povijest antičke filozofije, povijesni uvod u filozofiju i socijalnu antropologiju. Surađivao u periodicima Krugovi (1952–54, 1957), Republika (1953), Mogućnosti (1956, 1960), Odjek (1956), Izraz (1957), Forum (1963), Putevi (1963–64, 1972, 1975–76), Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru (1973, 1975–76), Dometi (1978). Kritički se odnoseći spram iracionalizma isticao je važnost S. Kierkegaarda, F. Nietzschea i J. P. Sartrea za suvremenu europsku filozofsku misao (Aktualnost Kierkegaarda i Nietzschea i Sloboda volje u zrcalu Sartreovih tema; Krugovi, 1957, br. 5 i 6). U radovima o H. Bergsonu razrađuje njegovu filozofiju i pokazuje njezin odnos spram europske filozofije od Descartesa do Husserla; uz doktorsku disertaciju opširnija je studija Bergsonizam i prirodna znanost (Forum, 1963, br. 10). Također pisao o književnim temama (A. Huxley, A. Gide, T. Mann). S francuskoga je preveo knjige Kako čitati Hegela A. Kojèvea (Sarajevo 1964; autor predgovora), Strukturalna antropologija C. Levy-Straussa (Zagreb 1977), Fenomenologija percepcije M. Merleau-Pontyja (Sarajevo 1979), a s njemačkoga knjigu Hegel i francuska revolucija J. Rittera (Sarajevo 1967).

LIT.: M. Brida: Anđelko Habazin. Zadarska revija, 27(1978) 5/6, str. 581–582. — Ista: Anđelko Habazin. Radovi. Filozofski fakultet u Zadru, 18(1978–79) 18, str. 313–321. — D. Detoni-Dujmić: Krugovi. Zagreb 1995.
 
Šimun Jurišić (2002)