GODEASSI, Josip

GODEASSI, Josip (Godeaši), splitsko-makarski biskup i zadarski nadbiskup-metropolita (Medea, Furlanija, 31. VIII. 1788 — Zadar, 5. IX. 1861). Šestogodišnju gimnaziju i dvogodišnji studij filozofije završio u Goriziji. Bogoslovne nauke nastavio 1810. u Biskupskom sjemeništu u Udinama. Za svećenika je zaređen 1812. Potom nešto više od godinu dana radi kao odgojitelj u udinskom sjemeništu, kao župnik službuje u Borgnanu od 1814, Joannizu od 1816, Craugliu od 1818. te kao župnik i dekan u Viscu od 1820. i Fiumicellu od 1829. Savjetnikom za bogoštovlje i javnu nastavu pri pokrajinskoj vladi u Zadru imenovan je 1830. i na toj je dužnosti ostao do carskog imenovanja za splitsko-makarskog biskupa. Papa Grgur XVI. potvrdio je izbor 1840, biskupski red primio je u Goriziji 8. XII. 1840, a službu u Splitu preuzeo 1841. Nakon dvije godine imenovan je carskom odlukom zadarskim nadbiskupom i dalmatinskim metropolitom, što je papa potvrdio u lipnju 1843, pa je G. u studenom svečano preuzeo novu službu. Anonimni životopisac ističe da je bio izvrstan propovjednik, dobrotvor, podupiratelj pothvata korisnih Zadranima, utemeljitelj novih zadarskih bratovština i obnovitelj starih. C. F. Bianchi posebno naglašava njegovo pomaganje gladnima 1846/47. Dao je obaviti rekogniciju moći sv. Šimuna. O točnosti kojom je obavljao biskupske dužnosti svjedoči opširan zapisnik njegove vizitacije župa Splitsko-makarske biskupije. Za svog nadbiskupovanja tri puta je obišao župe Zadarske nadbiskupije. Bio je u stalnom doticaju s visokim dužnosnicima pokrajinske vlade, sudjelovao je u vijećanjima svih biskupa iz tzv. austrijskih nasljednih zemalja u Beču u svezi s pripremom (1849) i s provedbom (1856) austrijskoga konkordata sa Svetom stolicom. Nakon obnove ustavnog života u Habsburškoj Monarhiji podupirao je dalmatinske autonomaše. U svibnju 1861. otputovao je u Beč da pred carem Franjom Josipom I. brani ideju autonomije i da kao virilist sudjeluje u Carevinskom vijeću. Tom prigodom vodio je autonomašku delegaciju od 29 zastupnika iz Dalmacije koju je car primio 8. V. 1861. U radu Carevinskog vijeća sudjelovao je do srpnja kada se zbog bolesti morao vratiti u Zadar, gdje je uskoro umro. Posmrtni ostatci počivaju mu u zadarskoj katedrali kojoj je ostavio liturgijsko ruho, srebrni biskupski štap, križ sa zlatnim lancem i više biskupskih mitara od kojih je jedna bila urešena dragim kamenjem. Napisao je i objavio više biskupskih poslanica.