Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

HADŽIĆ, Hakija, političar (Bileća, 1. I. 1883 — Damask, 1. I. 1953). Gimnaziju završio 1903. u Mostaru, nakon studija u Jeni i Beču bio profesorom hrvatskoga, latinskoga i grčkoga u sarajevskoj Velikoj gimnaziji 1908–14. Vrativši se iz ruskog zarobljeništva, bio je dodijeljen Zemaljskoj vladi BiH, pa je idućih godina ravnatelj Niže gimnazije u Trebinju, zatim i službenik u Odjeljenju za prosvjetu i vjere Pokrajinske uprave za BiH. Prema dostupnim izvorima, umirovljen je kao pomoćnik ministra trgovine i industrije. Za studija u Beču osnovao je akademsko društvo »Svijest«, a poslije je s A. Mešićem bio jedan od prvaka hrvatski usmjerene Muslimanske napredne stranke (od 1910. Muslimanska samostalna stranka, 1911. fuzionirana u Ujedinjenu muslimansku organizaciju). God. 1920-ih djelovao je u H(R)SS te bio predsjednik njezina mjesnog odbora u Sarajevu i član GO za središnju Bosnu 1926–27, a prema nekim izvorima i poslije. Nastavio se potajno baviti politikom i za diktature pa je 1931. zatvoren. Nakon ulaska M. Spahe u vladu M. Stojadinovića, osnovao je 1936. u Zagrebu Muslimansku organizaciju HSS, koja je na skupštinskim izborima 1938. u nekim okruzima u BiH isticala vlastite liste, a u drugima ih dijelila s HSS. Na socijalnom je planu djelovao kao upravitelj Saveza muslimanskih seljačkih zadruga i kao prokurist »Napretkove« zadruge. Budući da je težio autonomnoj BiH u samostalnoj Hrvatskoj, nije bio zadovoljan sporazumom V. Mačeka i D. Cvetkovića 1939. pa se približio ustaškom pokretu. Nakon uspostave NDH položio je ustašku prisegu i bio imenovan »povjerenikom za bivšu Drinsku oblast u Sarajevu«, a ubrzo i poglavnim pobočnikom Glavnog ustaškog stana. Osim što je do konačnog određivanja istočne granice NDH nastojao da joj se pripoji Sandžak, sudjelovao je i u izradbi nacrta Ustava Islamske vjerske zajednice. Nakon teritorijalnog preustroja države privremeno je umirovljen, u ožujku 1942. imenovan je poslanikom i opunomoćenim ministrom u Ministarstvu vanjskih poslova, a u srpnju 1944. poslanikom u Mađarskoj te u prosincu ustaškim pukovnikom upravne struke. Izbjegavši u Austriju bio je 1946. zatočen u francuskom logoru Schwaz kraj Innsbrucka, a kada je 1948. oslobođen, odlazi u Damask gdje postaje potpredsjednikom IO Hrvatskoga narodnog odbora. Bio je među sastavljačima memoranduma na temelju kojega je Sveislamski kongres u Karachiju 1951. donio rezoluciju o položaju hrvatskog naroda. Člancima o narodnim umotvorinama počeo se javljati već u Beharu (1900–01), a političke i prosvjetne izvještaje, sjećanja te prosudbe objavljivao je u Domu (1926–28), Narodnom valu (1928), Svijesti (1935–36), Jutarnjem listu (1940), Hrvatskom tjedniku (1941), Hrvatskom krugovalu (1943), Novoj Hrvatskoj (1943) i Osvitu (1943).

LIT.: A. Mešić: Moj odgovor bezimenim klevetnicima. Sarajevo 1941, 5, 15. — A. Hadžikadić: Prva veza Sarajeva sa Zagrebom u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Osvit, 1(1942) 7, str. 11–12. — H. Hrustanović (K. Gradaščević): Značajna 50-godišnjica javnog rada. Hrvatska volja (Damask), 2(1951) 20/22, str. 5–8. — (Nekrolozi): S. Buć, Hrvatska revija (Buenos Aires), 3(1953) 1, str. 106–107. — V. Nikolić, Ibid., 5(1955) 4, str. 387. — D. Begić: Akcije muslimanskih građanskih političara poslije skupštinskih izbora 1935. godine. Godišnjak Društva istoričara BiH, 16(1965) str. 173–189. — M. Hadžijahić: Od tradicije do identiteta (geneza nacionalnog pitanja bosanskih Muslimana). Sarajevo 1974. — J. Jareb: Bilješke sa sjednica Doglavničkog vijeća 1943–1945. Iz ostavštine Dra Lovre Sušića. Jubilarni zbornik Hrvatske revije 1951–1975. München—Barcelona 1976, 164. — A. Purivatra: Jugoslavenska muslimanska organizacija u političkom životu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Sarajevo 1977. — F. Jelić-Butić: Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941–1945. Zagreb 1978. — Dž. Kulenović: Sabrana djela 1945–1956. Buenos Aires 1978. — T. Išek: Djelatnost Hrvatske seljačke stranke u Bosni i Hercegovini do zavođenja diktature. Sarajevo 1981.J. Jareb: Političke uspomene i rad dra Branimira Jelića. Cleveland 1982. — B. Krizman: Ustaše i Treći Reich, 1–2. Zagreb 1983. — T. Išek: Hrvatska seljačka stranka u Bosni i Hercegovini 1929–1941. Sarajevo 1991. — Hakija Hadžić. Znameniti Hrvati islamske vjere, 9. Zagreb 1995. — F. Karihman: Hrvatsko-bošnjačke teme. Zagreb 1996. — T. Jonjić: Hrvatska vanjska politika 1939.–1942. Zagreb 2000. — Z. Hasanbegović: O pokušajima donošenja Ustava Islamske vjerske zajednice u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Časopis za suvremenu povijest, 33(2001) 1, str. 75–89.
 
Filip Hameršak (2002)