Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

HADŽIĆ, Osman Nuri, književnik i publicist (Mostar, 28. VI. 1869 — Beograd, 23. XII. 1937). Završio 1893. Šerijatsko-sudačku školu u Sarajevu, potom studirao pravo u Beču i Zagrebu, gdje je 1899. diplomirao. Kao student bio je pravaš, sudjelovao 1895. u spaljivanju mađarske zastave na Jelačićevu trgu i zbog toga bio šest mjeseci u tamnici. Bio službenik okružnih sudova u Mostaru i Sarajevu te u sarajevskoj Zemaljskoj vladi. Istodobno je profesor Šerijatsko-sudačke škole i 1912–14. njezin ravnatelj. Od 1914. sudac je i kotarski predstojnik u Dubici i Banjoj Luci, od 1919. do umirovljenja 1924. načelnik Ministarstva unutrašnjih dela u Beogradu, 1929. postaje članom Državnog saveta Kraljevine Jugoslavije. Književnu djelatnost započinje prikupljanjem i prevođenjem narodnih priča istočnjačke tematike koje 1892. objavljuje u Crvenoj Hrvatskoj. Prvu pripovijetku tiskao je 1893. u listu Dom i sviet. Od 1894. do 1900. objavljuje priče, crtice, sentencije, eseje i književne kritike pod pseudonimom Vamik ili s I. Milićevićem pod zajedničkim pseudonimima Osman-Aziz i Ibni Mostari u časopisima i listovima Crvena Hrvatska (1892–93), Dom i sviet (1893–94, 1898), Bog i Hrvati (1894), Mlada Hrvatska (1894), Prosvjeta (1894, 1896), Hrvatska (1895), Nada (1895, 1897–98), Zvonimir (1895), Vienac (1896–97), Agramer Zeitung (1897), Narodne novine (1897), Lovačko-ribarski viestnik (1898), Mali dobrotvor (1898–99), Behar (1900–03, 1908–09), Sarajevski list (1913), Gajret (1927, 1930, 1932) i Pravda (1927–28). Prevodio je islamska teološka djela i beletristiku s arapskoga, francuskoga i ruskoga jezika. S Milićevićem u Zagrebu 1895. pokrenuo muslimanski kalendar Mearif i uređivao ga tri godine, a 1900. jedan je od pokretača i suradnik sarajevskog časopisa Behar. Autor je dulje pripovijetke Ago Šarić, romana Bez nade i Bez svrhe te nekoliko knjigâ pripovijedaka. Njegova proza srodna je djelima A. Šenoe i E. Kumičića, a odlikuje je utjecaj bosanske usmene književnosti, težnja za katoličko-muslimanskim srastanjem i naglašena poučnost. Knjiga Islam i kultura (1894) polemična je kulturna povijest islama. Pisao je i prosvjetne povijesno-pravne članke koje je skupio u dvjema brošurama (Muslimansko pitanje u Bosni i Hercegovini, Zagreb 1902. i Borba muslimana za vjersko-prosvjetnu autonomiju, Beograd 1902) te poglavlje sličnoga sadržaja u knjizi Bosna i Hercegovina pod austro-ugarskom upravom (1938). Rukopis pripovijetke Tko pod drugim jamu kopa, sam će u nju upasti čuva se u NSK pod naslovom Tužne uspomene. Njegov književni i kulturni rad bio je motiviran težnjom za nacionalnim i kulturnim preporodom muslimana, stoga je nailazio na kritike konzervativnih muslimanskih krugova i na negodovanje onih srpskih političara koji su težili posrbljivanju bosanskih muslimana.

DJELA: Ago Šarić. Zagreb 1894. — Islam i kultura. Zagreb 1894. — Bez nade (suautor I. Milićević). Zagreb 1895, Sarajevo 19992. — Pogibija i osveta Smail-age Čengića i Marijanova rana (suautor I. Milićević). Zagreb 1895. — Na pragu novoga doba (suautor I. Milićević). Zagreb 1896. — Bez svrhe (suautor I. Milićević). Zagreb 1897. — Pripovijesti iz bosanskoga života (suautor I. Milićević). Zagreb 1898. — Muhamed i Koran. Beograd 1931, (Sarajevo) 19682 (još dva izd. do 1987). — Bosna i Hercegovina pod austro-ugarskom upravom (suautori V. Škarić i N. Stojanović). Beograd 1938. — Smail aga Čengić i druge priče (suautor I. Milićević). Zagreb 1993.
 
LIT.: (Osvrti na Islam i kultura): I. Filipović, Književna smotra, 12(1894) 9, str. 69–70. — Školski vjesnik, 1(1894) str. 393. — S. Ćorović (O): Pogibija i osveta Smail-age Čengića i Marijanova rana. Srbobran, 12(1895) 97, str. 155. — Isti: Osman Nuri, Ago Šarić. Zora, 1(1896) 2, str. 75. — (Osvrti na Bez nade): K. Šegvić (Ch. Š.), Vienac, 28(1896) 7, str. 110. — Gj. Šurmin (Gj. Š.), Ibid., 6, str. 92–93. — (Osvrti na Na pragu novoga doba): O. M., Nada, 3(1896–97) 16, str. 251–252. — S. Jovanović (Puck), Zora, 2(1897) 4, str. 147–149. — M. Smiljanić, Bosanska vila, 12(1897) 9, str. 141–143; 10, str. 157–158; 11, str. 173–175. — J. Prigl: Bez nade i Na pragu novoga doba. Narodne novine, 63(1897) 61, str. 305–306. — (Osvrti na Bez svrhe): M. Bartol-Nadlišek, Slovenka (Trst), 2(1898) 14, str. 328–329. — V. Dukat, Narodne novine, 64(1898) 68, str. 417. — V. Kisić (V. O. K.), Nova nada, 2(1898) 3, str. 109–110. — J. Čuka (J. Čedomil): Osman-Aziz. Novi viek, 2(1898) 7, str. 432–436; 8, str. 486–490. — H. Krizman (H. K.): Pripovijesti iz bosanskoga života. Nova nada., 3(1898–99) 4/5, str. 161–162. — S. Ćorović: Bosna i Hercegovina u hrvatskoj pripovijeci. Letopis Matice srpske (Novi Sad), 1901, 208, str. 110–120. — M. Marjanović: Noviji hrvatski pripovjedači. Ljubljanski zvon, 21(1901) 11, str. 770–776; 12, str. 821–829. — A. Martinović: Ivan A. Milićević. Napredak, 3(1928) 6, str. 66–68. — (Osvrti na Muhamed i Koran): H. Humo, Pregled, 5(1931) VII/94–95, str. 292–294. — S. Popadić, Život i rad (Beograd), 4(1931) IX/51, str. 1192–1194. — R. V.: Dva aspekta Islama. Hrvatska prosvjeta, 18(1931) 11, str. 245–247. — I. Milićević: Nekolike uspomene iz prošlih vremena. Novi behar, 7(1933–34) 6/7, str. 83–85. — P. Lasta: Književna Hercegovina. Nova Evropa, 29(1936) 7/8, str. 273–280. — (Nekrolozi): Jugoslavenska pošta, 9(1937) 2605, str. 2; Pravda, 11(1937) 51, str. 3. — EMIN., Muslimanska svijest, 3(1938) 42, str. 8. — I. Žunić: Odgojna romantika kod Hrvata-muslimana. Hrvatska revija, 16(1943) 7, str. 381–384. — E. Mulabdić: Zašto musliman, a ne muhamedanac? Hrvatski narod, 6(1944) 4. VII, str. 3. — I. Alilović: Hrvatski pripovjedači iz Hercegovine. Zagreb 1983, 16. — Isti: Bibliografija hrvatskih pisaca Bosne i Hercegovine između dvaju ratova. Zagreb 1989, 87–88. — Osman Nuri Hadžić. Znameniti Hrvati islamske vjere, 7. Zagreb 1995.
 
Sanda Lucija Udier (2002)