ANTICA, Nikola Marija

ANTICA, Nikola Marija (Niko), pjesnik (Dubrovnik, 7. XII 1648 — Lastovo?, 1732–1733). Pripadnik poznate lastovske obitelji, koja se jednim odvjetkom nastanila u Dubrovniku u drugoj polovini 30-ih godina XVII st. Sin je Ivana Luke (Džanluke) književnika i Kate Aligretić-Sfondrati. U dokumentima dubrovačkoga arhiva navode se njegovi izgredi i osuda na kraći zatvor (2 mjeseca) u mlađim godinama (1674). Očigledno je bio rehabilitiran, jer to kasnije nije smetalo da ga dubrovačka vlada za vrijeme Velikoga rata (1683–1699) šalje 1686. dva puta u specijalne misije u Kotor da se žali mletačkim vlastima zbog upada peraštanskih hajduka i uskoka na dubrovački teritorij i zbog pričinjenih šteta (Lettere di ponente, sv. 36 i Consilium rogatorum, sv. 128). God. 1687. oženio je Jelu Stella i s njom imao troje djece. Kao trgovca koji je trgovao svojim brodom često se njegovo ime javlja u raznim pravno-imovinskim i trgovačkim pitanjima, u spisima lastovske kancelarije kontinuirano dulje vremena (Diversa cancellariae di Lagosta, 91–1, sv. 27, 30–42) i ponekad u dobrovačkim spisima (Diversa de foris, sv. 149, 1.20–’; sv. 159, 1. 165’–166’). Poslovao je i van dubrovačke države, primjerice u mletačkoj Dalmaciji. Posljednje razdoblje života proveo je na Lastovu. — Sudjelovao je u dubrovačkom kazališnom životu druge polovine XVII st. kao član pučanske družine Plodni, zajedno s bratom Božom, kartografom. Bio je član književne akademije arkadijskoga tipa (Akademija ispraznijeh) u Dubrovniku. Od pjesničkih radova danas su poznata dva. Jedan je kraći pohvalni pjesmotvor Mnogo svietlomu gospodinu Baru Betteri slovinskomu tomačniku pjesnij pokornijeh, tiskan zajedno s drugim pjesmicama dubrovačkih prigodničara u predgovoru (str. XXII) djela Bara Bettere Ćutjenja bogoljubna svrhu sedam pjesni od pokore Davidove (Venecija 1702). Drugi je prepjev (u rukopisu) početka prvoga pjevanja poznatoga spjeva Giambattiste Marina Strage degli innocenti pod nazivom Porazenje pravednijeh mladijenaca. Posvećen je Džanluki Nikolinu Gučetiću, a smatra se jednim od prvih prepjeva toga djela na druge jezike, ako ga nije pretekao Dominik Andreis već 1640, jer se navodi njegov, dosad nepronađen prijevod. Sačuvana su dva Antičina pisma upućena dubrovačkoj vladi iz vremena njegove diplomatske misije (Isprave i akti, 17. st. 41, 1807, br. 1–2). Književni povjesničari prosuduju Antičinu kratku pjesmu posvećenu Baru Betteri beznačajnom (P. Kolendić, M. Deanović), dok u cjelini nepoznat prepjev spjeva G. B. Marina smatraju uspjelim (P. Kolendić).