HAHN, Viktor

HAHN, Viktor, kemijski inženjer (Budimpešta, 21. VIII. 1912 — Zagreb, 17. V. 1970). Sin liječnika Željka. U Zagrebu završio realnu gimnaziju 1930. i 1934. diplomirao u Kemijskom odsjeku Tehničkog fakulteta, na kojemu je od 1935. asistent volonter F. Hanamana. God. 1936–38. kao stipendist francuske vlade radi u Ernesta Fourneaua u Laboratoriju za terapeutsku kemiju Instituta Pasteur u Parizu i 1938. doktorira na l’Université de Paris tezom Synthèse et étude pharmacologique de nouvelles bases quinoléiniques à fonction éther-oxide aminée. Nakon povratka u Zagreb te godine radi u tvornici »Kaštel« d. d. (danas »Pliva«) kao kemičar u znanstveno-istraživačkom laboratoriju Sintetskog odjela, koji je surađivao sa Zavodom za organsku kemiju Tehničkog fakulteta kojemu je do 1941. na čelu bio V. Prelog. God. 1946. H. je prešao na Tehnički fakultet, na kojemu je najprije honorarni nastavnik, zatim docent za predmet organska kemija te predstojnik Zavoda za organsku kemiju, kojemu je na čelu do kraja života kao izvanredni profesor od 1949. i redoviti profesor od 1958. Utemeljitelj je i pročelnik Biokemijskog odjela IV. Instituta »Ruđer Bošković«, od 1960. i pročelnik Odjela za sintetsku organsku kemiju i biokemiju Sveučilišta, a od 1961. predavao je i na poslijediplomskom studiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta. Rani Hahnovi znanstveni radovi (1936–48) i patent (1941), pretežito u suradnji s Prelogom, odnose se na sinteze fiziološki aktivnih spojeva, a poslije se bavio posebice preparativnom organskom kemijom (osobito furanskih i drugih heterocikličkih spojeva) te je sa suradnicima istraživao difeniletere, amide i tioamide, imidoil- i amidoil-kloride, amine i Schiffove baze, derivate barbiturne kiseline, 4-pirone i 4-piridone i još neke klase spojeve. Među prvima u svijetu prepoznao je spontanu intramolekulsku Diels-Alderovu (IMDA) reakciju u redu furana (Tetrahedron Letters, Oxford 1964; Croatica chemica acta, 1967). Prvi je u Hrvatskoj pokrenuo istraživanja organskih fotokemijskih reakcija. Znanstvenim i stručnim radovima surađivao je u periodicima Arhiv za kemiju (1936, 1939, 1948–49, 1953–55), Collection des travaux chimiques de Tchécoslovaquie (Prag 1936), Berichte der Deutschen chemischen Gesellschaft (Berlin 1939, 1941), Medicus (1939, 1941), Helvetica chimica acta (Basel 1943–44), Arhiv za medicinu rada (1946), Priroda (1946), Croatica chemica acta (1956–57, 1962, 1964–67, 1969–70), Naturwissenschaften (Berlin 1964), Journal of Organic Chemistry (Washington 1965), Bulletin scientifique (1966), Chimia (Zürich 1966), Journal of Chemical and Engineering Data (Washington 1966). Autor je skripata Organska kemija (Zagreb 1947, 3 izd. do 1949) i suautor srednjoškolskog udžbenika Organska kemija (Zagreb 1947, 3 izd. do 1949). Bio predsjednik Hrvatskoga kemijskog društva 1958–60.