HORVAT, Anka

HORVAT, Anka, rođena Pisačić pl. Hižanovečka, preudana Gottlieb, pjevačica, mezzosopran (Kaštel kraj Zlatara, 21. VI. 1884 — Zagreb, 10. VIII. 1948). Pjevanje je učila u Zagrebu u Leonije Brückl. Usavršavala se u Grazu i u P. Forstena u Beču. Karijeru započela koncertnim nastupima i odmah pobudila pažnju zagrebačke glazbene javnosti, pa je F. S. Vilhar za nju skladao Romancu na stihove A. Šenoe (Romanca. Spjevao August Šenoa. Za samospjev s pratnjom glasovira glasbotvorio i plemenitoj hrvatskoj rodoljubkinji i velecienjenoj gospodji Anki Horvatovoj supruzi zastupnika naroda posvetio, op. 253. Hrvatska smotra, 1907, 2, Pr.). U zagrebačkom kazalištu debitirala 1909. naslovnom ulogom Bizetove opere Carmen. Po povratku iz Austrije 1910. tumačila je ulogu Santuzze u Cavalleriji rusticani (P. Mascagni), a 1911–14. nastupala u HNK kao stalna gošća. U tom je razdoblju pjevala naslovnu ulogu Tosce (G. Puccini) na hrvatskoj praizvedbi, Rose u jednočinki Oče naš (I. Zajc), 1911. i Vješticu u Rusalki (A. Dvořák), 1912. također na praizvedbama, zatim Amneris u Aidi (G. Verdi), Mignon (A. Thomas), Charlotte u Wertheru (J. Massenet), Groficu u Pikovoj dami (P. I. Čajkovski). God. 1913. prigodom gostovanja E. d’Alberta u Zagrebu pjevala je njegove solo-popijevke. God. 1914–18. bila je članica Dvorske opere u Dresdenu, a povremeno je nastupala u Zagrebu. Gostovala je u Berlinu, Leipzigu, Münchenu, Pragu i Beču, gdje je koncertno interpretirala Pjesmu o zemlji G. Mahlera, a u Dvorskoj operi 1918. Amneris u Aidi i Azucenu u Trubaduru (Verdi). Nakon 1918. povukla se s pozornice i posvetila koncertiranju. Njezine su scenske i koncertne nastupe pratili hvalospjevi kritičara, koji su isticali zvukovnu ljepotu, snagu i neobičan opseg njezina mezzosoprana što je sezao do altovskih registara. Posjedovala je i uglađenu vokalnu tehniku, muzikalnost i kultiviranost, pa je likove kreirala pjevački i glumački proživljeno. Njezini koncerti na kojima je izvodila solo-popijevke F. Schuberta, R. Schumanna, J. Brahmsa, H. Wolfa, R. Straussa, Čajkovskog, B. Smetane, Dvořáka i hrvatskih skladatelja R. Matza, A. Dobronića, Dore Pejačević, B. Širole, najčešće u ciklusu HGZ Intimne muzičke večeri, ocijenjeni su vrhunskim umjetničkim doživljajima. Iz javnoga glazbenog života posve se povukla 1924, ali je kao savjetnica odgajala mlade nadarene pjevače (Marijana Radev).