Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ANTICA LASTOVAC, Frano (Franciscus Lagustinus), ljevač (XVI st.). Sin Antice Krankovića, vjerojatno rođen prije 1555. na Lastovu. Spominje se od osmog desetljeća do kraja XVI st. Samostalni majstor-zvonar u službi je Dubrovačke Republike 1578–1585. kao ljevač topova. Iz tog razdoblja ostala su i tri zvona sa skromnim stilskim ukrasom u Lopudu (1579), Slanome (1580) i u Dubrovniku (1581) koja je on izradio i potpisao. Napustivši Dubrovnik u Veneciji se 1589. priključio radionici braće de Tonis, iz koje je poteklo više kasnorenesansnih zvona na našoj obali. Potvrđena je Franina suradnja pri izradi golemog zvona za katedralu u Gandinu kraj Bergama. Tamo je majstor odselio radi daljnjih narudžbi te se osamostalio, a i trajno nastanio osnovavši obitelj. Imao je tri sina: Franu, Antuna i Gaudencija; sva trojica nastavila su očev zanat. Često su ga u literaturi poistovjećivali sa sinom Franom. U Gandinu je završio svoje remek djelo — raskošnu brončanu ogradu pred spomenutom crkvom, pa je 1590. s ponosom urezao i svoj potpis: FRANCISCVS LAGVSTINVS EPIDAVRIVS ne odričući se zavičaja a ističući vezu s Dubrovnikom. Taj najmonumentalniji rad umjetnog obrta starih majstora iz Hrvatske u stranoj zemlji predstavlja Franu umjetnikom koji je ovladao suvremenim likovnim jezikom na razini visokog stila.

LIT.: Lukša Beritić: Frano Antica Lastovac. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1954, 8, str. 87–90. — Cvito Fisković: Lastovski spomenici. Split 1966, 137. — Stanislaw Szymański: O Lastovcima ljevačima topova i zvona u Poljskoj. Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 1975, 20, str. 119–133.
 
Igor Fisković (1983)