Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GORIČAN, Viktor (Goričan Del-Negro), slikar, keramičar i likovni pedagog (Leskovec pri Ptuju, 21. II. 1925 — Zagreb, 4. IV. 1999). Završio 1944. gimnaziju u Ptuju, 1945. mobiliziran i poslan u SSSR na školovanje za vojnog pilota. Nakon Informbiroa vraća se i do 1952. djelatan je vojni pilot. Diplomirao slikarstvo 1957. na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu (I. Režek i O. Postružnik), potom se usavršavao u Parizu i Beču. Bio nastavnik likovnog odgoja od 1957. u osnovnoj školi »Otokar Keršovani« (danas »Dr. Ivan Merz«) u Zagrebu te njezin ravnatelj od 1973. do umirovljenja 1990. Slikao je slovenske, zagorske i dalmatinske krajolike, mrtve prirode, figuralne kompozicije i portrete. U ranijem razdoblju motive slika plošno u toploj, gotovo monokromnoj gami. Ubrzo na njegovim slikama postaje sve vidljiviji utjecaj hrvatskih i slovenskih ekspresionista, da bi potkraj 1960-ih izgradio osoban ekspresionistički izraz, koji odlikuju prepoznatljiva nemirna faktura i snažna koloristička paleta (Portret supruge Zlate, 1966; Plitvice, 1967; Kornati, 1971; Ribnica, 1972; Cvijeće, 1973; Ptujski kurenti, 1979; Sv. Leopold Bogdan Mandić, 1992). Posljednjih godina slika uglavnom akvarele i gvaševe, znatno smirenije u gesti i gotovo monokromne. Od 1961, surađujući s Postružnikom, bavi se keramikom. Izrađuje tanjure i keramičke ploče oslikane apstraktnim motivima. Izlagao samostalno u Zagrebu (1959, 1960. s M. Novakom, 1964, 1969–70, 1978, 1982–83, 1984. s Đurđenom Zaluški-Haramija i J. Jandom, 1986, 1992–93), Frankfurtu (1961), Splitu (1961. s M. Krstulovićem i Novakom, 1962), Zadru (1962), Somboru (1968), Ptuju (1969, 1985), Grazu (1972), Bienneu (1973), Baselu (1974), Aachenu (1976), Hvaru (1976. sa Z.Gradišom), Bernu (1977), Offenbachu (1981 – nagrada grada Offenbacha za slikarstvo), Kostanjevici (1985), Mariboru (1985, 1987), Primoštenu (1985), Mannheimu (1987). Skupno je izlagao s grupom Staza (Zagreb 1960, Beograd 1961), ULUH-om od 1961, grupom Gagona (Goričan, M. Gašparović, Novak – Zagreb 1961, Zadar, Split i Maribor 1962, Frankfurt na Majni 1963), na Analima u Poreču (1963–65), s Likumom od 1964, na Svjetskoj izložbi u New Yorku (1964) i izložbi portreta u Tuzli (1967, 1971) i na Zagrebačkom salonu (1971). Bio je sudionikom likovnih kolonija (Primošten 1972–74, 1977–79, 1981, 1983–86, 1988, 1992–93; Ptuj 1970, 1976). God. 1986. priređena mu je u Zagrebu retrospektivna izložba. Bavio se ilustriranjem knjiga (D. Moravek, Novo doba. Zagreb 1995).

LIT.: M. Krstulović, M. Novak, V. Goričan (katalog izložbe). Split 1961. — J. Depolo: Radost i zanos. Vjesnik, 25(1964) 9. VI, str. 6. — Isti: Viktor Goričan (katalog izložbe). Zagreb 1978. — Isti: V. Goričan. Ulja – Bilder 1951–1981 (predgovor katalogu izložbe). Zagreb 1981. — Đurđa Haramija-Zaluški, V. Goričan, J. Janda (katalog izložbe). Zagreb 1984. — M. Baričević: Povijest moderne keramike u Hrvatskoj. Zagreb 1986. — M. Ciglenečki: 30. godina slikarstva Viktora Goričana (katalog izložbe). Zagreb 1986. — J. Škunca: Poslije 30 godina. Vjesnik, 46(1986) 28. I, str. 11. — J. Depolo: Figuracije u hrvatskom slikarstvu (1970–1995). Zagreb 1997, 204–206.
 
Josip Depolo (2002)