HORVAT, Gabrijela

HORVAT, Gabrijela (Horvátová), pjevačica, mezzosopran (Varaždin, 25. XII. 1877 — Prag, 29. XI. 1967). Učila u glazbenoj školi HGZ u Zagrebu 1892–96. glasovir u Anke Barbot-Krežma, pjevanje u Mare Kiseljak. U lipnju 1896. na učeničkoj je produkciji pjevala Maddalenu u Rigolettu (G. Verdi), položila ispit zrelosti i dobila umjetničku diplomu. U zagrebačkom kazalištu debitirala u listopadu 1896. ulogom Siebela u Faustu (C. Gounod), a u veljači 1897. prvi je put pjevala naslovnu ulogu opere Carmen (G. Bizet), ali, usprkos uspjehu, u HNK nije dobila stalni angažman, pa je otišla na bečki Konzervatorij usavršavati se u J. Ressa. God. 1900. postala je solisticom Njemačke opere u Bielitzu (danas Bielsko), potom nastupala u Grazu, Kölnu i Düsseldorfu. U ožujku 1903. postignula je velik uspjeh kreacijom Carmen na gostovanju u Národnom dívadlu u Pragu, gdje je već 1. IV. stupila u stalni angažman. Postavši ubrzo prvakinjom praškoga kazališta, u stalnom je angažmanu ostala do kraja sezone 1929, ali je i poslije često nastupala. Gostovala je u Dvorskoj operi u Beču i drugdje, a u zagrebačkom HNK 1908, 1917, 1921. i 1926. God. 1930. boravila je kraće vrijeme u Varaždinu i nastupala na koncertima, zatim se vratila u Prag. Obdarena glasom neobično velika raspona, pjevala je najprije altovske uloge, zatim je prešla na mezzosopranske, pa i sopranske, ostvarivši repertoar od 220 uloga. Posjedovala je uz to majstorsku pjevačku tehniku pa je njezin glas zadržao fleksibilnost i velik opseg do duboke starosti. Osobitu je uvjerljivost postizala u ulogama s jakim dramskim nabojem u kojima se njezin pjevački i glumački temperament očitovao u punoj snazi. Stekla je međunarodni ugled kreacijama likova u operama R. Wagnera, posebice Kundry (Parsifal), Ortrude (Lohengrin), Brangäne (Tristan i Izolda), Fricke (Rajnino zlato) i Brünnhilde (Walküre), zatim kao Amneris i Azucena (Verdi, Aida i Trubadur), Elektra i Saloma u istoimenim operama R. Strussa, Olga u Evgeniju Onjeginu (P. I. Čajkovski), Marina u Borisu Godunovu (M. P. Musorgski). U Čehoslovačkoj je slavljena nadasve kao tumač mnogih uloga u operama čeških skladatelja počev od B. Smetane do suvremenika. Pjevala je Libušu, Bohuš i Rozu (Smetana, Libuša, Braniborci u Češkoj i Tajna), Kneginju i Marfu Ivanovnu (A. Dvořák, Rusalka i Đavo i Kata, Dimitrij), Šarku, Hedy, Donnu Isabellu i Radanu (Z. Fibich, Šarka, Hédy, Messinska nevjesta i Pad Arkuna), Moranu, Kraljevnu, Anežku i Graniju (O. Ostrčil, Vlastina smrt, Kunaline oči, Djevojčica i Legenda iz Erina), Elišku i Kraljicu Alžbetu (V. Novak, Zvinkovsky Rarašek i Karlštejn), Albu (J. B. Foerster, Nepřemožení), Evu (E. F. Burian, Před slunce východeni). Vrhunac je dosegnula kreacijom Crkvenjarke u operi Její pastorkyňa (Jenufa), koju je ostvarila u suradnji sa skladateljem L. Janáčekom ovladavši njegovim posebnim stilom melodijske deklamacije. S Janáčekom je bila povezana dugogodišnjim prijateljstvom (sačuvana korespondencija). Proslavila se i kao koncertna pjevačica, nastupajući u Pragu, Beču, Berlinu, Kölnu. Posebno je zaslužna za promicanje češke vokalne lirike. Posljednji koncertni nastup održala je 1957. u Pragu, na koncertu priređenom u čast njezina 80. rođendana. Snimala je za gramofonske tvrtke Supraphon i Ultraphon.