GORIČANEC, Tomaš

GORIČANEC, Tomaš, pjesnik (Mala Subotica, 14. XII. 1815 — Mala Subotica, 31. XII. 1837). Gimnaziju polazio u pijaristâ u Velikoj Kaniži, 1833. nastavio je školovanje u zagrebačkom liceju te završio dvije godine filozofije i jednu bogoslovije. Na drugoj godini bogoslovije umro je od sušice. U preporodno doba, 1837. u Zagrebu je objelodanjen njegov spjev Opseđenje i poboj sisečki 1593. Spjev u narodnom, hrvatskom duhu tematizira pobjedu nad Turcima u Sisačkoj bitki 1593. Napisan je u desetercu odnjegovanim, stilski funkcionalnim književnim jezikom kajkavske osnovice. Sudeći po općim mjestima i makrostrukturi, Goričančevo je djelo izraslo iz hrvatske epske tradicije, s osloncem u A. Kačiću Miošiću, od kojega je naslijedio dio leksika, epsku frazeologiju, metar i likove. Riječ je o snažnom i književno najvrjednijem djelu o Sisačkoj bitki (S. Botica). Utvrđena je i njegova srodnost s devet godina mlađim Mažuranićevim spjevom Smrt Smail-age Čengića na leksičkoj i stilematskoj razini (V. Putanec). G. je pisao i na latinskom jeziku. Carmen honoribus admodum reverendi ac clarissimi domini Josephi Shott enkomij je vicerektoru zagrebačkog liceja, a Ultimum vale domino Carolo Xuppan žalobnica posvećena Goričančevu suškolarcu Karlu Županu. Obje je pjesme na temelju protokola zagrebačke cenzure Goričancu atribuirala Elizabeta Palanović.