HANGI, Antun

HANGI, Antun, etnograf i folklorist (Petrinja, 7. I. 1866 — Sarajevo, 27. IV. 1909). Prema jednom od nekrologa, gimnaziju završio u Požegi. Upisao bogosloviju, ali je napušta odabirući učiteljsko zvanje. Od 1886. bio namjesni, a nakon položena učiteljskog ispita 1887, privremeni učitelj u Badljevini; od 1889. učitelj je u Maglaju, od 1892. školski upravitelj u Livnu, od 1894. privremeni učitelj Trgovačke škole u Bihaću, od 1895. u Banjoj Luci, 1897. ponovno u Bihaću te u Sarajevu 1902. u Trgovačkoj školi i od 1903. do smrti u Učiteljskoj školi, gdje je predavao povijest, zemljopis i njemački jezik. Uz prosvjetnu djelatnost bavio se istraživanjem kulturnih tradicija muslimanskog pučanstva. Prikupljajući od samog dolaska u Bosnu podatke o njihovu načinu života i običajima, objavio je osamdesetak članaka u mostarskom časopisu Osvit 1899–1900, skupivši ih u knjizi Život i običaji muhamedanaca u Bosni i Hercegovini (Mostar 1900), prvom i do danas jedinom pokušaju cjelovita opisa običaja urbanoga muslimanskog stanovništva u Bosni. Unatoč nesustavnosti i uopćavanju, nerazmjeru naslova i sadržaja (ruralni sloj i Hercegovina, primjerice, nisu obuhvaćeni) i ponekoj oštroj kritici (L. Grđić Bjelokosić), popularno pisana, knjiga je izazvala znatnu pozornost, o čem svjedoči i njezina sudbina; dopunjeno i ilustracijama opremljeno drugo izdanje (Sarajevo 1906) prevedeno je na njemački jezik i objavljeno u Sarajevu 1907. pod naslovom Die Moslim’s in Bosnien-Herzegovina. Ihre Lebensweise, Sitten und Gebräuche, a izvadci su višeput objavljivani u tisku (Südslavische Revue, 1912, Večernja pošta, 1924, Deutsche Zeitung in Kroatien, 1945). Istodobno s djelovanjem MH u tom smjeru, a dijelom i u svezi s njom, H. je 1890-ih prikupljao i muslimansku usmenu poeziju. U Arhivu Odbora za narodni život i običaje HAZU u Zagrebu (sign. MH 4) pohranjen je njegov rkp. iz 1898. sa 77 balada, epskih i lirskih pjesama, tematski i izvorom kazivanja uglavnom ženskih, te nekoliko njegovih pisama Matici. Osim u Osvitu, pedagoškim člancima, putopisima i drugim prilozima surađivao je u listovima i časopisima Škola, Sarajevski list, Hrvatski dnevnik i Školski vjesnik. — Hangijev rad u novije se vrijeme izrijekom povezuje s onodobnom austro-ugarskom politikom u BiH te ga se prikazuje sretnim spojem politike i osobnih interesa. Iako se ne mogu zanijekati njegove sveze s MH ili K. Hörmannom i činjenica da je Zemaljska vlada u Sarajevu otkupila nakladu prvog izdanja njegove knjige, ili pak Hangijevo uvjerenje, razvidno u pismima, o hrvatstvu muslimanskog življa u BiH, ipak, interpretacije u literaturi ponekad su odveć slobodne, a politika se upleće i tamo gdje njezina nazočnost nije baš izvjesna. Hangijev pionirski prinos upoznavanju jedne drukčije kulture bio je velik, a danas je, s nestajanjem onodobna života i običaja, postao jedinstvenim etnografskim izvorom.