HANŽEK, Janja

traži dalje ...

HANŽEK, Janja, pjevačica, sopran (Križevci, 6. II. 1919). Kći Lavoslava, političara. Prvi glazbeni odgoj stekla u djetinjstvu od majke pijanistice i djeda violinista. Pjevanje učila u Zagrebu u Marije Kostrenčić zatim u L. Vrbanića na Muzičkoj akademiji gdje je diplomirala 1945. Debitirala u zagrebačkoj Operi 1945. ulogom Grofice u Figarovu piru (W. A. Mozart). Od 1945. bila je članica Komornog zbora Radio-Zagreba i povremeno nastupala solistički. U sezoni 1947/48. angažirana je u ljubljanskoj Operi, 1948–50. u novoutemeljenoj Operi u Skoplju, tada pod vodstvom L. Matačića. Od 1950. do odlaska u mirovinu 1973. članica je Opere HNK u Zagrebu. Poslije u Münchenu nastupala na koncertima oratorijske glazbe i poučavala pjevanje. S ansamblom zagrebačke Opere gostovala na europskim opernim pozornicama. Izrazito lirski sopran, uglađene vokalne tehnike, profinjenih gradacija do prozračnih piana, isticala se muzikalnošću i stilskom kulturom jednako uspješno tumačeći uloge u operama standardnog repertoara i suvremenih autora; više puta nastupala u režiji tadašnjeg supruga K. Spaića. Zapažene su njezine kreacije Pamine, Donne Anne, Fiordiligi i Blonde (Mozart, Čarobna Frula, Così fan tutte i Otmica iz Saraja), Violette i Alice Ford (G. Verdi, Traviata i Falstaff), Cho-Cho-San, Mimì i Laurette (G. Puccini, Madame Butterfly, La Bohème i Gianni Schicchi), Manon (J. Massenet), Micaele (G. Bizet, Carmen), Nedde (R. Leoncavallo, Pagliacci), Jaroslavne (A. Borodin, Knez Igor), Marzelline (L. van Beethoven, Fidelio), Adine (G. Donizetti, Ljubavni napitak) i Marice (B. Smetana, Prodana nevjesta). U suvremenim operama, mnoge je uloge tumačila na hrvatskim praizvedbama ističući se kao Marija (I. Brkanović, Zlato Zadra, 1955), Govornik i Ellen (B. Britten, Lukrecija i Peter Grimes), Anne (I. Stravinski, Život razvratnika), Dona Luisa, Nataša i Ninetta (S. Prokofjev, Vjenčanje u samostanu, Rat i mir i Zaljubljen u tri naranče), Gospođa Gobineau (G. Menotti, Medium), Mudrijašica u istoimenoj operi (C. Orff), Susjeda (S. Szokolay, Krvava svadba), Violeta (T. Vidošić, Stari mladić). Cijenjena i kao koncertna pjevačica, interpretirala širok repertoar solo-popijevaka, posebice J. Brahmsa, H. Wolfa, R. Straussa, C. Debussyja i hrvatskih skladatelja te sopranskih dionica oratorijske glazbe.

LIT.: B. Širola: Prvi samostalni javni koncert Janje Hanžek. Nova Hrvatska, 3(1943) 294, str. 7. — I. Brkanović: Figarov pir. Prvi nastup Janje Hanžek. Hrvatski narod, 7(1945) 1286, str. 2. — M. Katić (mk.): Figarov pir u novoj podjeli uloga. Nova Hrvatska, 5(1945) 62, str. 4. — N. Turkalj: B. Britten, Lukrecija – nova premijera Zagrebačke opere. Vjesnik, 12(1951) 17. V, str. 2. — Isti: Izvedba opere Zlato Zadra. Narodni list, 11(1955) 27. IV, str. 4. — L. Županović: »Zlato Zadra«. Vjesnik, 16(1955) 18. IV, str. 5. — Isti: Veliko ostvarenje. Uz premijeru Brittenove opere Peter Grimes. Narodni list, 11(1955) 16. XI, str. 4. — K. Šipuš: Čarobna frula – obnovljena izvedba. Vjesnik, 17(1956) 4. III, str. 7. — Z. Berković (Z. B.): Falstaff – uz sinoćnju premijeru u HNK. Večernji vjesnik, 2(1958) 22. III, str. 10. — N. Turkalj: Premijerno veče u zagrebačkoj Operi – Slavuj I. Stravinskog i baleti Snovi B. Brittena i Čudesni Mandarin B. Bartoka. Narodni list, 14(1958) 11. II, str. 4. — A. Tomašek: Duhovitost i vedrina. Premijera opere »Vjenčanje u samostanu«. Vjesnik, 20(1959) 22. III, str. 6. — »Le Mariage au couvent«, de Serge Prokofiev par l’Opéra national croate. Le Monde (Paris), 1961, 23. VI. — J. Martinčević-Lipovčan: Vrhunsko umijeće. Uz proslavu 35. obljetnice umjetničkog rada Janje Hanžek. Vjesnik, 42(1981) 20. VI, str. 7.
 
Marija Barbieri (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

HANŽEK, Janja. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/7231>.