GORTAN, Veljko

GORTAN, Veljko, klasični filolog, prevoditelj (Preko na Ugljanu, 4. V. 1907 — Zagreb, 23. III. 1985). U Splitu je 1925. završio klasičnu gimnaziju, u Zagrebu na Filozofskom fakultetu diplomirao klasičnu filologiju 1929. i 1936. doktorirao tezom De Martialis poetae natura moribusque. Nekoliko je godina predavao klasične jezike u splitskoj Klasičnoj gimnaziji, a nakon stipendijskog boravka u Francuskoj (Besançon), 1934–45. bio je profesor latinskoga i grčkog jezika u Prvoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Već od 1936. sudjelovao je honorarno u nastavi latinskoga na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali je redovitim radom započeo 1945. kao asistent, potom docent i 1958–77. kao redoviti profesor latinskog jezika i književnosti. — Gortanova područja znanstvenog zanimanja su rimska književnost i poglavito hrvatski latinizam. Mnogo je pozornosti posvećivao i radu na školskim udžbenicima i prevodilaštvu. Pisao je o Liviju, Horaciju, Vergiliju, Ovidiju. U istraživanju hrvatskog latinizma uspješno je nastavio i novim metodama obogatio sjajnu tradiciju R. Maixnera, M. Šrepela i Đ. Körblera. Uz sintetičke rasprave o nekim razdobljima i regijama, više je analitičkih radova posvetio J. Šižgoriću, M. Maruliću, I. Đurđeviću, M. A. de Dominisu, Đ. Feriću, I. Česmičkom (Janus Pannonius). Velik su prinos hrvatskom latinitetu Gortanova kritička izdanja Đurđevićevih Poetici lusus varii (Latinske pjesni razlike, Zagreb 1956), Šižgorićevih Elegiae et carmina (Elegije i pjesme, Zagreb 1966; prema inkunabuli iz 1477) i De situ Illyriae et civitate Sibenici (O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku, Šibenik 1981), i kao kruna prema autografu priređena Marulićeva Davidias (Davidijada, Zagreb 1974, Split 1984), u kojoj se zbio sretan susret visokoga pjesničkog ostvarenja i njegove majstorske filološke obradbe. Obilno i na visokoj razini bavio se prevođenjem s grčkoga i osobito s latinskoga, klasičnoga, srednjovjekovnoga i novolatinskoga, posebno hrvatskoga latinističkoga. Iz hrvatskog latiniteta ističu se prijevodi povijesnih, filozofskih ili općeznanstvenih tekstova iz djela V. Pribojevića, R. J. Boškovića, de Dominisa, zatim djela književnih ili književnosti bliskih, i to prozni Šižgorić, oko 300 stranica u antologiji Hrvatski latinisti (1–2, Zagreb 1969–70, suautor V. Vratović) te Krčelićeve Annuae (Annuae ili historija 1748–1767, Zagreb 1952). S latinskoga preveo izabrane odlomke iz tekstova H. Grotiusa, R. Descartesa i P. Abélarda. S grčkoga prevodio je gotovo isključivo filozofe: Aristotela, Plotina, Leukipa i Demokrita. Magistralni su njegovi prijevodi Platona: Zakoni (Zagreb 1957, 1974²), Državnik. Sedmo pismo (Zagreb 1977), Fileb (Zagreb 1979). Prevoditeljski mu rad obilježuje bdjenje nad svakim podatkom i nijansom u izvorniku te krajnja primjerenost duhu hrvatskog jezika. Sa Z. Herkovom i M. Kostrenčićem uredio je rječnik srednjovjekovnog latiniteta, uglavnom hrvatskoga, Lexicon Latinitatis medii aevi Iugoslaviae, 1–2 (Zagreb 1973–78), koji nosi zamjetan biljeg Gortanove uredničke akribije. Među stručnim publikacijama, namijenjenim školskoj uporabi, izrađenim u suradnji s O. Gorskim i P. Paušem, dugo su se zbog vrsnoće održale u školi Elementa Latina (prev. na makedonski i albanski) i Latinska gramatika (prev. na albanski). Bio je suosnivač (1951) i urednik (od 1966) časopisa za klasičnu filologiju Živa antika (Skoplje; tu objavljuje 1951–60, 1964–67, 1971–72, 1975, 1978–79, 1981, 1985). Radove objavljivao u Nastavnom vjesniku (1941–42), Historijskom zborniku (1949, 1955–56, 1964), Zborniku radova Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1951, 1954–55), Filologiji (1959, 1978, 1983–84), Zborniku Historijskog instituta JAZU (1961, 1969, 1974), Umjetnosti riječi (1967, 1970), Forumu (1969) i dr. Surađivao je u izdanjima LZ u Zagrebu. U njegovoj ostavštini pronađeni su tekst ne posve dovršenoga kritičkog izdanja i hrvatski prijevod Anonimove Obsidio Iadrensis te prilično opsežan dio pjesničkog opusa Đ. Ferića, priređen za cjelovito izdanje. Bio je član Société linguistique de Paris, Société européenne de culture, Academia Latinitati fovendae i od 1965. redoviti član JAZU. God. 1974. dobio je Nagradu za životno djelo.