HANŽEKOVIĆ, Fedor

HANŽEKOVIĆ, Fedor, filmski redatelj i scenarist, publicist (Bijeljina, 9. I. 1913 — Zagreb, 18. VIII. 1997). Sin pisca Mate. U Zagrebu maturirao u Klasičnoj gimnaziji 1933, studirao anglistiku i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu 1933–36. te povijest umjetnosti na sveučilišnom koledžu Exeter 1936–39. Po povratku u Zagreb slobodni je novinar i prevoditelj s engleskoga (pripovijetke i humoreske G. B. Shawa i M. Twaina, roman Vučko J. Londona), potom radi u novinskoj agenciji »Velebit« 1941–45. Režirao je dokumentarne filmove Rijeka u obnovi (1946, suredatelj B. Marjanović), Nova mladost i Stepinac pred narodnim sudom (oba 1947), od kojih je posljednji izazvao veliku pozornost, te 1960. Ovaj sud ne priznajem i Praznik rada 1960. godine. Snimanje njegova prvog igranog filma Posljednji odred o partizanskom pokretu u Istri, obustavljeno je nakon prve rezolucije Informbiroa u ljeto 1948. Zatim je režirao tri igrana filma: Bakonja fra Brne (1951, i scenarist), po romanu S. Matavulja, Stojan Mutikaša (1954, Srebrna arena u Puli), ekranizaciju romana S. Ćorovića, te Svoga tela gospodar (1957, Srebrna arena u Puli) prema pripovijetki S. Kolara i njezinoj uspješnoj kazališnoj dramatizaciji. Bio je voditelj zagrebačkog ogranka Jugoslavenskog centra za stručno osposobljavanje filmskih radnika 1960–64. te umjetnički direktor »Jadran-filma« 1964–74. Jedan je od osnivača časopisa Filmska kultura 1957, urednik 1958–86. te predsjednik Kinosaveza Hrvatske 1971–73. Sa S. Ostojićem uredio je Knjigu o filmu (Zagreb 1979), izbor tekstova iz Filmske kulture. Zapaženo djelo iz razdoblja socijalističkog realizma u filmu, Bakonja fra Brne odlikuje se preciznom dramaturgijom, shematičnim rasporedom i gibanjem unutar kadra te prikazom junakove sudbine kao tipične i društveno nužne, a zbog karikaturalnog oslikavanja svećeničkih likova izazvao je proteste katoličkog tiska. Svoga tela gospodar najgledaniji je hrvatski film 1950-ih. U djelu je, u odnosu na predložak, naglasak na sukobu generacija, a posebice su dojmljivi dijalozi na kajkavskom dijalektu. Stilski se uklapa u cjelokupan Hanžekovićev opus obilježen dorađenim akademizmom. U povijesti hrvatskog filma značajan je kao prvi sustavni adaptator književnih djela tematski povezanih likovima mladih protagonista koji žrtvuju osobnu sreću radi materijalnog opstanka. Dobitnik je dviju nagrada za životno djelo: Nagrade »Vladimir Nazor« (1974) i Nagrade AVNOJ-a (1982).