ANTOLIĆ, Franjo

ANTOLIĆ, Franjo, majstor ljevač (Zagreb, 22. I 1897 — Zagreb, 16. X 1973). Brat mu je bio Rudolf Antolić, sindikalni radnik. Osnovnu je školu završio u Zagrebu. Od 1911. do 1914. bio je naučnik u Ljevaonici umjetnina u broncu na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. Od 1915. do 1918. sudjelovao je u I svjetskom ratu, a od tada do 1921. polazio je izvanredno Višu školu za umjetnost i umjetni obrt, gdje je od 1. XI I921. radio kao ljevač bronce u Ljevaonici. U svom se zanatu stalno usavršavao; imao je i jednogodišnju stipendiju Povjereništva za prosvjetu i vjeru za izučavanje lijevanja u pijesku u Umeleckom zavodu »Franta Aniž« u Pragu (1921). Tehniku lijevanja na vosak učio je 1926. u Rimu i Firenci u radionicama ljevača Vignalija. U zagrebačkoj Ljevaonici prvi je put primijenio tehniku lijevanja na vosak prilikom lijevanja Meštrovićeva Indijanca, kad su mu službenim aktom Akademije likovnih umjetnosti od 30. XII 1926. stavljeni na raspolaganje inventar i prostor Ljevaonice. Od tada do 1949. samostalno je vodio poslove Ljevaonice postigavši visoku kvalitetu u lijevanju bronce. Umirovljen je 1952. — Pod vodstvom Antolića i suradnika lijevano je u broncu veoma mnogo skulptura najpoznatijih kipara: I. Meštrovića. A. Augustinčića, F. Kršinića, V. Radauša, G. Antunca, V. Bakića, K. Angelija Radovanija, V. Rukljača, I. Sabolića, V. Mačukatina, M. Ostoje i dr. Osim lijevanja u broncu izradio je odljev Baščanske ploče u sadri. — Kvaliteta njegova rada dostigla je zavidnu razinu, a svoja iskustva prenosio je uspješno na mlade generacije ljevača.