HEBRANG, Dunja

HEBRANG, Dunja, književnica (Otočac, 11. XI. 1943). Kći Andrije, političara. Maturirala u Zagrebu 1962, gdje je diplomirala psihologiju na Filozofskom fakultetu 1968. i završila poslijediplomski studij na Ekonomskom fakultetu 1973. Radila je u propagandi RTV Zagreb. Živi i radi u Zagrebu kao samostalna književnica. Pjesme i eseje objavljuje u listovima i časopisima Studentski list (1971), Forum (1975–76, 1978–79), Republika (1976–82, 1985), Mogućnosti (1977, 1984–85), Istra (1978–79, 1985, 1988), Most (1979, 1984–85), Književnost (Beograd 1981, 1984), Odjek (1981, 1984–88, 1990), Oko (1981–83, 1986–87), Književna reč (Beograd 1982), Književne novine (Beograd 1982), Polja (Novi Sad 1982, 1990), Gesta (1983), Zadarska revija (1983, 1986, 1989), Kulturni život (Skoplje 1984), Nova revija (Ljubljana 1986), Naša knjiga (1987), Izraz (1988), Dubrovnik (1989), Školske novine (1993), Hrvatsko slovo (1995), La battana (1997), Književna revija (1997), Marulić (1997). H. bitnim obilježjima suvremene civilizacije smatra moralnu i duhovnu destrukciju, estetsku i etičku opustošenost te neosjetljivost na humane potrebe (Utočišta, Dnevni glasovi, Izvan kalendara). Ironijskim odmicanjem od pojavnosti postavlja svoj pjesnički ego više izvan negoli unutar ontoloških problema o kojima govori. Lirsko uranjanje u čitateljevu svijest u njezinoj poeziji prevladava nad metaforikom i retorikom, a pesimizam doživljavanja svakidašnjice, slobode, rata (Kugla cijele zemlje), emocionalnog i tjelesnog nasilja, odnosa muškarca i žene, umjetnosti i povijesti, ublažava se ironijom i samoironijom, intelektualizmom i humorom. U izrazu se priklanja besjedovnom stihu, preciznosti i dobroj organizaciji teksta jer »zna svesti složene stvari na literarno čitak eliptičan zapis koji emanira« (M. Slaviček). U esejističkome opusu (Gospoda mužjaci, Osjetljivi barbar), koji se smatra feminističkim, uz muškarce duhovito i sarkastično kritizira i žene, te nastoji afirmirati pjesničko motrište izvan spolnosti. Publicističko djelo Kronika zla i mučnine sustavno iznosi rezultate njezine borbe za javnom afirmacijom istine o A. Hebrangu, a roman Šum crnih limuzina, u kojemu govori o djetinjstvu djevojčice i tragičnoj sudbini političkim neprilikama rastrojene obitelji, protkan je autobiografskim elementima. Poezijom je zastupljena u antologijama (Naša ljubavnica tlapnja, Zagreb 1992).