Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ANTOLJAK, Stjepan, povjesničar (Doboj, 29. VIII 1909). Sin je Stjepana, carinskog inspektora, i Hermine, rođ. Čorba, domaćice. Gimnaziju je polazio u Sarajevu, Vinkovcima i Zagrebu, gdje je diplomirao na Filozofskom fakultetu 1933. te 1935. doktorirao radom Dalmacija i Venecija na preliminarima u Leobenu i na miru u Campoformiju. Bio je asistent (1934–1941) i docent (24. II 1941 — 6. IX 1946) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, direktor Državnog arhiva u Zadru (1946–1952), znanstveni suradnik Državnog arhiva u Rijeci (1953–1956), redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Skoplju (1956–1969), honorarni redoviti profesor u Prištini (1963–1969), gdje je osnovao Odsjek za historiju te redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru (1969–1979). — Proučava povijest hrvatskog i makedonskog naroda, osobito ranosrednjovjekovnu i srednjovjekovnu. Bavi se i poviješću starije hrvatske književnosti te poviješću umjetnosti. Surađuje u mnogim domaćim novinama, časopisima i zbornicima: Jugoslavenski list (1934), Jutarnji list (1934, 1936, 1938, 1939, 1941), Hrvatski dnevnik (1936–1940), Croatia sacra (1937–1940), Annales de l’Institut français de Zagreb (1938–1940, 1944–1954), Jadranska straža (1938), Jugoslovenski istoriski časopis (1938–1939), Židov (1938), Nastavni vjesnik (1939–1943), Savremenik (1940), Časopis za hrvatsku poviest (1943), Gospodarstvo (1944), Slobodna Dalmacija (1947), Starine (1949, 1955, 1958, 1959), Istorijski zapisi (1951, 1954, 1977), Građa za povijest književnosti hrvatske (1952), Rad JAZU (1952), Starohrvatska prosvjeta (1952), Riječka revija (1953, 1972), Peristil (1954, 1957), Radovi Instituta JAZU u Zadru (1954, 1962, 1972–1974, 1976, 1980), Vjesnik Državnog arhiva u Rijeci (1954), Godišen zbornik (Skopje 1956, 1959, 1960, 1962, 1967, 1968), Jadranski zbornik (1956, 1957), Zbornik radova Vizantološkog instituta SAN (1956), Zadarska revija (1957, 1969, 1971, 1972), Glasnik na Institutot za nacionalna istorija (1958, 1972–1974, 1976, 1977), Anali Historijskog instituta JAZU u Dubrovniku (1959), Mogućnosti (1963), Politika (1963), XXIIe Congrès international des études byzantines Ochrides (1964), Gjurmime albanologjike (1969), Istorija (1969–1972, 1974), Iz prošlosti makedonskog naroda (1969), Vjesnik (1969, 1979), Godišnjak Arhiva Kosova (1970), Prilozi MANU (1970), Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru (1971–1979), Susreti na dragom kamenu (1972), Diadora (1973), Radovi Instituta za hrvatsku povijest (1973, 1977), Adriatica maritima (1974), Zbornik o F. Grisogonu (1975). Urednik je treće knjige (od god. 1102. do 1526) Povijest hrvatskog naroda. Sudjelovao je na međunarodnim znanstvenim skupovima: Međunarodni kongres za bizantološke studije (Ohrid 1960, Oxford 1966), Intereklezijastički kongres (Bari 1969), Međunarodni balkanološki kongres (Atena 1970), 3. međunarodni kongres za povijest i filologiju (Salzburg i Regensburg 1970), Međunarodni kongres historičara (Moskva 1970), Međunarodni kongres bizantologa (Bukurešt 1971), Međunarodni kulturno-historijski simpozij (Mogersdorf 1975), XVI međunarodni bizantološki kongres (Beč 1981). U svrhu arhivskih istraživanja boravio je u više evropskih gradova (Beč, Graz, München, Pariz, Udine, Firenza, Rim, Bologna, Padova, Venecija, Bari i Stockholm). Sudjelovao je na više znanstvenih skupova u zemlji (Skoplje, Zadar, Čakovec, Hvar, Prespa, Sarajevo). — Od 1946. član je nekoliko stručnih društava, 1950. postaje suradnik JAZU, zatim je bio potpredsjednik Jugoslavenskog komiteta za historijske nauke u Beogradu 1976–1980; 1979. izabran je za člana izvan radnog sastava Makedonske akademije nauka i umjetnosti. Za svoj znanstveni i nastavnički rad dobio je Nagradu Oblasnog NOO-a za Dalmaciju (1947), Orden rada s crvenom zastavom 1968, Republičku nagradu »11 oktomvri« 1970, Pohvalu Univerziteta u Prištini 1970, Nagradu za životno djelo SRH 1976, Nagradu grada Zadra 1978, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem 1978. — Osim istraživanja na području hrvatske povijesti i kulturne baštine A. je svojim radovima znatno pridonio i razvitku makedonske historiografije nakon II svj. rata.

DJELA: Dalmacija i Venecija na preliminarima u Leobenu i na miru u Campo-Formiu. Zagreb 1936. — Pregled hrvatske poviesti. Zagreb 1942. — Dalmatinsko pitanje kroz vjekove. Zagreb 1944. — Nekoliko dokumenata o misiji kneza Dolgorukova u Crnoj Gori (1769). Cetinje 1949. — Miscellanea, I–IV. Zadar 1949–1952. — Bune pučana i seljaka u Hrvatskoj. Zagreb 1956. — Izvori za historijata na narodite FNRJ za sreden vek. Skopje 1962. — Pomoćni istoriski nauki. Skopje 1966, 19822; Kraljevo 1971; Priština 1972. — Samuilovata država. Skopje 1969. — Die Makedonischen Sklavinien. Skopje 1970. — »Peturgoz« ili Patur Gozdia. Zadar 1971. — Izvori za historiju naroda Jugoslavije (srednji vijek). Zadar 1978. — Orahovac (Boka Kotorska). Herceg-Novi 1979. — »Pacta« ili »Concordia« od 1102. godine. Zagreb 1980.
 
LIT.: Ljubo Karaman: Pad Venecije i Dalmacije. Uz Antoljakovu knjigu o preliminarima u Leobenu i miru u Campo-Formiu. Hrvatska revija, 10(1937) 7, str. 379–382. — Grga Novak (G. N.): Dr Stjepan Antoljak predaje na Sveučilištu hrvatsku povijest novijeg doba. Novosti, 35(1941) 67 (8. III) str. 17. — Popis radova vidi Bibliografiju radova nastavnika i suradnika Filozofskog fakulteta u Zadru, Zadar 1970, 3–7; 1981, 1–4.
 
Vjekoslav Maštrović (1983)