ANTON DALMATIN (Antonius ab Alexandro Dalmata, Antonius Dalmata Exul), protestantski pisac (?, početkom XVI st. — Ljubljana, vjerojatno u svibnju 1579). Sudeći prema pridjevku Dalmatin, rodom ili podrijetlom mogao je biti iz sjeverne Dalmacije, ili Hrvatskog primorja, a prema nekima iz Senja. Kako je jednom potpisu dodao i »ab Alexandro«, neki to držahu njegovim prezimenom te su mu ime donosili i u obliku Antun Aleksandrović Dalmatin. Kao svećenik, po svoj prilici glagoljaš, djelovao je negdje u Istri, odakle je bio izgnan zbog pristajanja uz protestantizam. Sklonivši se u Ljubljanu, nastanio se oko 1559. u kući Matije Klombnera, pisara Kranjskih staleža i uglednoga protestantskog djelatnika te bio učitelj njegovu sinu. Ondje je uz pomoć Grgura Vlahovića, Jurja Juričića i Matije Živčića prevodio na hrvatski jezik Novi zavjet i ispravljao prijevode Stjepana Konzula Istranina. Početkom 1561. pošao je u Njemačku i u službi grofa Ivana Ungnada radio u hrvatskoj protestantskoj tiskari u Urachu kod Tübingena. Kad je tiskara – uskoro nakon Ungnadove smrti 1564 – prestala radom, preselio se u Regensburg, a odatle natrag u Ljubljanu, gdje je po Trubarovoj preporuci od Kranjskih staleža 1569. dobio mirovinu. — Među hrvatskim protestantskim piscima uraškog kruga A. je uz Konzula bio najaktivniji djelatnik – prevodilac, urednik, korektor, a prema potrebi slagar i tiskar vjerskih knjiga, koje su bile »iz vnozih jazikov v hrvacki tlmačene« i namijenjene širenju reformacijskih ideja »v Dalmaciji, v Hrvatih, Srvije, Bosne, Srimske zemle i va vsih’ inih’ ovoga jazika stranah ili zemljah«. Bio je vješt ćiriličkom i glagoljičkom pismu; priređujući hrvatska izdanja, prevodio je iz slovenskog, njemačkog, latinskog i talijanskog jezika, a služio se i poljskim te češkim tekstovima. Navlastito se starao za ćirilička izdanja. Po njegovim su uputama njemački majstori rezali ćirilička slova, kojima je već 1561, prema Konzulovim glagoljičkim tiskopisima, izdao mali i veliki Pokusni list (azbukvar) i Tablu za dicu (bukvar i katekizam). Potom su slijedila izdanja koja je objavio zajedno s Konzulom, a u nekoliko njih pridružio im se kao prevodilac i J. Juričić. Izuzevši Postilu, koja je 1568. tiskana u Regensburgu, sva Dalmatin – Konzulova izdanja tiskana su u Urachu, s naznakom najbližeg sveučilišnoga grada Tübingena kao mjesta izdanja. Njihov glavni prevodilački rad bio je Novi zavjet (u dva dijela). Prvi del Novoga Testamenta izdan je 1562. glagoljicom, a 1563. ćirilicom; Drugi del Novoga Testamenta, na kojemu je surađivao i Juričić, tiskan je 1563. također obim pismenima. Nastavak Novog zavjeta bila je Postila prevedena iz Trubarova slovenskog izdanja i tiskana 1562. glagoljicom, a 1563. ćirilicom. Latiničko izdanje Postile, tiskane 1568. u Regensburgu, preveli su A. i Konzul prema latinskom izdanju Johanna Brenza i namijenili ga Gradišćanskim Hrvatima. U nizu njihovih izdanja važnija su djela Edni kratki razumni nauci (prijevod Melanchtonove rasprave Loci communes rerum theologiarum), zatim Artikuli ili deli stare krstianske vere, s portretima Dalmatina i Konzula koje je, prema F. Kidriču i A. Gspanu, vrlo vjerojatno izradio uraški zlatar Jorger Blasger. Budući da Artikuli, prevedeni iz slovenskog Trubarova izdanja, izazvaše negodovanje jer su bili sastavljeni od triju vjeroispovijesti (Augsburške, Württemberške i Saske), hrvatski su prevodioci dvije godine nakon toga (1564) preveli s latinskog i njemačkog samo Augsburšku konfesiju Melanchtonove redakcije i izdali je pod naslovom Spovid i spoznanie prave krstijanske vire. Iste su godine objavili Brambu Augustanske spovedi koja je prijevod talijanske verzije Melanchtonove redakcije. Zajedno s Dalmatinom i Konzulom i Juričić je prevodio djela Edna kratka Suma nikih prodik od tuče i od čarnic što ih je sastavio njemački protestantski propovjednik Matthaus Alberus (u nas gdjekad pogrešno naveden Auer), Crikveni ordinatic (prijevod württemberškoga Kirchen Ordnunga) i Beneficium Christi – Govorenje vele prudno. Ovo posljednje djelce prijevod je glasovitog anonimno objavljenog spisa Trattato utilissimo del beneficio di Gesù Christo crocifisso verso i christiani (Venezia 1543) u kojem su izložene osnovne koncepcije i etička načela protestantske vjeroispovijesti. Autorstvo ovog »dolce libricciono«, kako ga je nazvao P. P. Vergerije ml., često se krivo pripisuje Anoniju Paleariju, a najvjerojatnije ga je napisao benediktinac Benedetto da Mantova koji bi – prema C. Ginzburgu – mogao biti identičan s Benedettom Fontaninijem. Dalmatinova suradnja na prijevodu i izdanju starozavjetnog teksta Vsih prorokov stumačenje hrvatsko (1564) nije utvrđena. Sačuvan je njegov pečat na kojem je između inicijalâ A. i D. utisnuta plamteća zublja, što bi – prema F. Bučaru – imalo biti simbol znanja i mudrosti. — Dalmatinovo je djelo vrednovano uglavnom općenito, u okviru zajedničkog pothvata i ostvarenja hrvatskih protestantskih pisaca uraškog kruga. Posebice se ističe da je sjevernočakavski dijalekt, kojim su pretežno bila pisana glagoljička izdanja, u redakciji ćiriličkih izdanja arhaizirao natruhama crkvenoslavenskog jezika. Nerijetko se spominje kao najbolji prevodilac uraške grupe. Za odnos njegove suradnje s Konzulom vjerojatno nije bez značenja činjenica da je na svim izdanjima njegovo ime ispred Konzulova, što M. Rupel obrazlaže činjenicom da je »Dalmata več znal in užival večji ugled«.
DJELA: (Pokusni list, mali – azbukvar. Tübingen 1561, ćir.). — (Pokusni list, veliki – azbukvar. Tübingen 1561, ćir.). — Tabla za dicu, jedne malahne knižice, iz koih se ta mlada predraga ditca, tere priprosti ljudi s cirulskimi slovmi čtati i pogiavitei, i potribnei Artikuli, ali členi ove prave stare Karstianske Vere koja svakoga čovika izveliča, lahko mogu naučiti. V Tubingi 1561 (ćir.). — Katehismus. Edna malahna kniga, u koi jesu vele potribni i koristni nauci i Artikuli prave Karstianske vere, s kratkim’ istumačenem’, za mlade i priproste ljudi. Tere jedna lipa predika, od kriposti i ploda prave Karstianske Vere, kroz Anton Dalmatina i Stipana Istriana, sad naiprvo iz mnozih jezik harvacki istumačena. U Tubingi 1561 (ćir.); 1564 (lat.). — Artikuli ili Deli prave stare krstianske vere, is Svetoga Pisma redom postavleni na kratko razumno složeni i stumačeni. Sada vnově iz Latinskoga, Nemškoga i Krainskoga jazika va Hrvacki verno stlmačeni. Po Antonu Dalmatinu i Stipanu Istrianu. V Tubingi 1562 (glagol. i ćir.). — Edni kratki razumni nauci, naipotrebnei i prudnei Artikuli ili Deli, stare prave vere k’rstianške. Iz’ krainskog ézika sad naiprvo skroz Antona Dalmatina i Stipana Istriana istlmačeni. V Tubingi 1562 (glagol. i ćir.). — Prvi del Novoga Testamenta, va tom jesu svi četiri Evangelisti i dijane Apustolsko, iz’ mnozih’ jazikov’ v općeni sadašni i razumni hrvacki jazik, po Antonu Dalmatinu i Stipanu Istrianu, s pomoću drugih’ bratov’, sada prvo verno stlmačen. V Tubingi 1562 (glagol.); 1563 (ćir.). — Drugi del Novoga Testamenta v kom se zadrže apustolske Epistole, po Ordinu kako broj na drugoi strani ove karte kaže. V Tubingi 1563 (glagol. 1 ćir.). — Postila to est, Kratko istlmačenje vsih’ nedelskih’ Evangeliov’ i poglaviteih prazdnikov, skrozi vse leto, sada naiprvo hrvatskimi slovi štampana, 1 i 2. V Tubingi 1562 (glagol.); 1563 (ćir.). — Edna kratka Summa, nikih prodik’ od Tlče i od’ čarnic’: Ke su prodikane v stolnomu varošu Birtemberske zemlě, Miseca Avgusta, Lěto po roistvu Gospodina našega ISHTA, 1562. I po Jurju Juričiću z Vinodola. Antonu Dalmatinu i Stipanu Istrijanu, iz Nimškoga Pisma v hrvatski ězik’ od’ riči do riči, verno istlmačene i s h’rvatskimi slovi štampane. V Tubingi 1563 (glagol.); (latinicom objavio F. Pancev u: Rad JAZU, 1916, 214). — Beneficium Christi. Govorenje vele prudno od’ dobročiněnja ili dobrote propetoga ISHA ka Kr’stjanom’. (Iz Talijanskoga v Hrvacki verno istlmačene i obraćene po Antonu Dalmatinu, Stipanu Istrianinu). V Tubingi 1563 (glagol.); 1565 (lat.); Trattato utilissimo del beneficio di Giesu Christo crocifisso, verso i Christiani. (Adesso nuovamente restampata, revista et corretta per Antonio Dalmatino et Stephano Istriano). In Tubinga 1565. — La Defesa della confessione. Detta Apologia. Versa del Latino in lingua Italiana, reuista e corretta con diligenza, per Antonio Dalmata e Stephano Istriano. Stampata in Tubinga 1563; Bramba Augustanske spovedi, Apologia imenovana. Verno tlmačena iz latinskoga jazika va hrvatski, po Antonu Dalmatinu i Stipanu Istrijaninu. V Tubingi 1564 (glagol. i lat.). — Crikvěni Ordinalic, kako se v pravoj katoličaskoj, hrst’janskoj Crikvi, Hrcestva virtemberškoga vse prave Bož’e službe opravljaju i služe. Sad’ naiprvo v’ hrvacki jazik’ preobraćen i štampan. (Predgovor potpisali A. Dalmatin, Stip. Istrijanin i Juraj Juričić). V Tubingi 1564 (glagol. i lat.). — Espositione nel Salmo LI. Habbi misericordia di me Signore. Et nel Salmo CXXX. Dal profondo gridai a Te Signore, di Martino Lutero, pur hora tradotti di Latino in lingua Italiana. Reuisti et correti con diligenza per Antonio Dalmata et Stephano Istriano. In Tubinga 1564. — Spovid i spoznanie prave krstijanske vire ka e Prezmožnomu cesaru Kartu petomu rimskoga orsaga ploditelju, u spravišću va Avgusti zrućena u godišću ISHTA 1530. Sada naiprvo iz latinskoga i nimškoga jazika va hrvatski: po Antonu Dalmatinu i Stipanu Istrianinu istlmačena. V Tubingi 1564 (glagol. i lat.). — Parvi del Posztile evanyeliov, koi sze vszaku nedillu po obitsayu otsito ù czrikvi tstu, zatsanszi od Adventa ili Prissasztya do Vazma. Po goszpodinu Ivanu Brencziu tumatseni i predikani. Potle ù Harvaczki yasik iz Latinszkoga verno obrácheni i sztumatseni po Antonu Dalmatinu i Sztipanu Isstrianinu. V Ratisponni poli Ivana Burgara (!) sstampana 1568 (lat.). — Drugi del Posztille, to yeszt, Letni deli Evanyeliov ki sze od Vazma zatsanszi, dari do Prissasztya otsito u Czrikvi vszaku Nedillu tstu: Latinszkim yazikom isztumatseni krozi potstovanoga musa Goszpodina, Ivana Brenzcia. Potli na Hrvaczki yazik po Antonu Dalmatinu i Sztipanu Isztrianinu obrácheni. V Ratisponi poli Ivana Purgara sstampana 1568 (lat.).
LIT.: Ivan Kukuljević Sakcinski (I. K. S.): Antun Aleksandrović Dalmatin. Arkiv za povestnicu jugoslavensku, 1(1851) str. 147. — Ivan Kostrenčić: Urkundliche Beiträge zur Geschichte der protestantischen Literatur der Südslaven. Wien 1874. — Andrej Fekonja: Stepan Konzul Istrijan in Anton Dalmatin. Slovan, 3(1886) 10, str. 145–146; 11, str. 161–162. — Franjo Bučar: Pečati Antuna Dalmatina i Stjepana Konzula. Vitezović, 1(1903) 1, str. 11–12. — Isti: Odnošaji Primoža Trubara prema hrvatskoj tiskari u Würtemberskoj. Trubarjev zbornik. Ljubljana 1908, 21–24. — Ivan Polovič: Evangelij sv. Matevža v protestantskem glagolskem »Prvem delu Novoga Testamenta« iz l. 1562. Ibid., 56–73. — Franjo Bučar: Povijest hrvatske protestantske književnosti za reformacije. Zagreb 1910. — Franjo Fancev: Jezik hrvatskih protestantskih pisaca. Rad JAZU, 1916, 212, str. 147–225; 214, str. 1–112. — France Kidrič: Trubarjevi na votivni sliki v Derendingenu iz 1587. l. Zbornik za umetnostno zgodovino, 1(1922) str. 1–8. — Mirko Rupel: Glagolski in cirilski Artikuli in njih razmerje do Trubarjevih. Slavia (Prag), 8(1929–30) str. 279–280, 283, 288. — Franjo Bučar i Franjo Fancev: Bibliografija hrvatske protestantske književnosti. Starine JAZU, 1938, 39, str. 49–125; Dodatak. Nastavni vjesnik, 49(1944–1961) 5, str. 381–382. — Alfonz Gspan: Prispevek k ikonografiji Primoža Trubarja. Drugi Trubarjev zbornik. Ljubljana 1951, 15 i 159. — Mirko Rupel: Nove najdbe naših protestantik. Ljubljana 1951. — Mirko Breyer: O starim i rijetkim jugoslavenskim knjigama. Zagreb 1952. — Mirko Rupel: Glagolski in cirilski pokusni listi iz XVI stoletja. Bibliotekar, 10(1958) 4, str. 273–265. — Mijo Mirković: Matija Vlačić Ilirik. Zagreb 1960. — Carlo Ginzburg: Due note sul profetismo cinquecentesco. Rivista storica italiana, 78(1966) 1, str. 184–227.
Elizabeta Palanović (1983)
