GRAF, Milan

GRAF, Milan, violinist, glazbeni pisac, pedagog i športski djelatnik (Koprivnica, 24. VI. 1892 — Zagreb, 2. X. 1975). Prvu glazbenu pouku dobio od koprivničkoga gradskog dirigenta i orguljaša Tome Šestaka, potom u Zagrebu, usporedo sa srednjom školom, učio violinu u D. Mareka. Nakon mature, od 1912. studira violinu u Arnolda Roséa na Muzičkoj akademiji u Beču, gdje je diplomirao 1917. God. 1918–41. predavao violinu na Srednjoj školi Muzičke akademije u Zagrebu. Istodobno je 1918–56 (s kraćim prekidima) član te solist opernog orkestra HNK, jedan od utemeljitelja, 1919, i član 1919–41. i 1945–50. Zagrebačkoga kvarteta, glavni tajnik 1919–40. i 1956–62. stalni član Zagrebačke filharmonije. Bio je također 1920. suosnivatelj i prvi tajnik Saveza muzičara Jugoslavije. Kritičke osvrte na koncerte i operne predstave te rasprave o aktualnim glazbenim problemima redovito je objavljivao u dnevnicima Novosti (1911–14, 1916–19, 1921–25, 1931, 1935, 1937–40), Agramer Tagblatt (1922) odn. Zagreber Tagblatt (1923–25) i Morgenblatt (1940–41). Surađivao u časopisima Naša muzika (1924), Muzičar (1928–29. urednik, zatim suradnik) i Zvuk (1932–33). Od 1950-ih bio je i stalni dopisnik inozemnih časopisa Guide de Concert (Pariz), Music and Musicians i Opera (London), Musica (Kassel), Musical Courier (New York) i Das Orchester (Mainz), u kojima je izvješćivao o glazbenim događajima u Hrvatskoj. U mlađim je godinama skladao, uglavnom violinske skladbe. Revêrie za violinu i glasovir tiskana je u Zagrebu, 1920. Dao je znatan prinos zagrebačkom glazbenom životu kao organizator, komorni glazbenik i promicatelj hrvatske glazbe. — Športom se počeo baviti 1906. u Koprivnici igrajući nogomet u Đačkom športskom klubu. Za studija u Beču igrao je za FC »Rapid«, a 1912. položio ispit za nogometnog suca i postao član Austrijskoga sudačkoga kolegija te prvi ispitani međunarodni sudac iz Hrvatske. Vrativši se u Zagreb, osnovao je s M. Pandakovićem i P. Kaudersom 1919. stručnu organizaciju nogometnih sudaca koja se razvila u Savez nogometnih sudaca Hrvatske. Ujedno postao član Prvoga hrvatskoga građanskoga športskoga kluba (Građanski), u kojem je bio vođa nogometne sekcije, potom tajnik za međunarodne poslove i naposljetku predsjednik. Sudjelovao je 1919. u osnivanju Hrvatskoga nogometnog saveza u Zagrebu, a kada je taj ubrzo pretvoren u Jugoslavenski nogometni savez, G. je postao član njegova Upravnog odbora. Bio je i član 1919–41. Jugoslavenskog olimpijskog odbora, također utemeljena u Zagrebu, pa je vodio državnu nogometnu reprezentaciju na Olimpijskim igrama 1924. u Parizu. Pokretač je prve redovite športske rubrike u zagrebačkom dnevniku Novosti 1919. te osnivač i glavni urednik (1919–29) tjednika Športske novine. God. 1919. sudjelovao u osnivanju njemačkoga športskog lista Der Kicker (Nürnberg—Stuttgart) u kojem je surađivao do smrti. Bio je i stalni dopisnik lista Sport-Zürich te suradnik listova Arbeiter Zeitung, Sport Tagblatt i Weltpresse (svi Beč), L’Auto (Pariz), Barca i Jornada deportiva (Barcelona), Football (Sydney), Prager Presse (Prag), Przegląd sportowy (Varšava), Sport Information (Karlsruhe), Sport-Magazin (Zürich). Posljednje športske napise objavio je pred smrt u periodici Povijest sporta (1975), gdje mu je posmrtno objavljen tekst O našim prvim nogometnim sucima (1976, br. 26). Među više drugih priznanja i nagrada primio je počasnu plaketu Međunarodnog olimpijskog odbora.