ANTONINI, Marko

ANTONINI, Marko, slikar (Gemona, Italija, 7. IX 1849 — Zagreb, 26. V 1937). Učio je navodno na Accademia delle Belle Arti u Rimu. U Hrvatsku ga je 1875. doveo grof Artur Nugent da mu obnovi stropne i zidne slike dvoraca u Oroslavlju i Trsatu. Nakon što se nastanio u Zagrebu, uredio je 80-ih godina atelijer u makartovskom stilu u Dugoj ul. 31 (poslije Nova ves 6). Odatle je ljeti odlazio raditi u provinciju, a zimi na usavršavanje u Italiju, Bavarsku ili Pariz. — Izradio je više uljenih slika (portreta, veduta) koje su u privatnom posjedu. Od 1888. do 1892. radio je kao slikar dekoracija za staro kazalište na Markovu trgu u Zagrebu. Spominju se njegove dekoracije za Halévyjevu Židovku i Zajčevu Afroditu 1888. te za Sullivanovu operetu Mikado 1892. U Kazališnom se muzeju nalazi oko 50 obojenih scenografskih skica iz njegova posjeda, no pretpostavlja se da ih je izradio ili donio u Zagreb slikar dekoracija Dominik D’Andrea, a da je A. prema njima pripremao kulise. Figurativne i dekorativne kompozicije u fresko-tehnici najopsežniji su i najvažniji dio njegove djelatnosti. Oslikao je oko 100 (prema nekim podacima i do 200) crkava i kapela u Hrvatskoj, Slavoniji, Istri, Dalmaciji i Bosni, npr.: župnu crkvu u Bistri 1888, župnu crkvu u Brckovljanu 1889, franjevačku crkvu u Slavonskoj Požegi i župnu crkvu u Stražemanu 1891, župnu crkvu u Gušću 1892, neogotičku kapelu u Brckovljanu 1894. Njegov slikarski domet pokazuje kompozicije u prizemnim hodnicima Livadićeva dvora (Samoborski muzej) u Samoboru iz 1897 (povijesni prizori prema slikama J. F. Mückea i O. Ivekovića i neke vlastite kompozicije, kao i vedute Molvica i Severina na Kupi). Od početka XX st. djeluje u Bosni, gdje oslikava pretežno crkve franjevačkih samostana: u Fojnici 1904, Varešu 1904–1906, Gorici kod Livna 1906, Kraljevoj Sutjesci 1908, Plehanu 1909, Jajcu 1911–1912, Livnu 1913. — Prema svjedočanstvima naručilaca i suvremenika, tehnička strana njegovih radova bila je na zavidnoj visini. Prilikom izrade većih kompleksa crkvenih kompozicija vješto je sastavljao ikonografski program, ovisno o zaštitniku crkve, u okvirima crkvenog slikarstva druge pol. XIX st. — Antoninijeva supruga Klotilda, bila je umjetnica u dekorativnom vezu – »slikanju iglom« – osobito zastavâ, grbova, ali i damskih haljina i sitnoga modnog pribora u različitom materijalu, s tendencijom prema »slavenskom« stilu.