HERMON, Nikola

HERMON, Nikola (Herman, Hoerman, Hörman, Hörmann; Nicolaus, Nicolò), crkveni pisac (Rijeka, vjerojatno 9. IX. 1654 — Rijeka, 22. IX. 1731). U rodnom mjestu pohađao gimnaziju i stupio u Družbu Isusovu. Nakon novicijata u Beču 1673–75, studirao je filozofiju u Grazu 1675–78, predavao u gimnazijama u Gorici i Rijeci 1678–82. i 1684–86 (tada je već bio svećenik), studirao spekulativnu teologiju u Beču 1682–83. i moralku u Linzu 1683–84, treću probaciju obavio 1686–87. i bio 1687–95. hrvatski propovjednik i upravitelj Bratovštine sv. Križa u Rijeci, gdje je 1689. položio vječne zavjete. Potom je obavljao različite službe, upravitelj konvikta i ekonom u Trstu (1694, 1697–99, 1701–05, 1709–10, 1715), propovjednik i ekonom u Zagrebu (1696, 1716), ekonom u Varaždinu (1706, 1717), Gorici (1707, 1720) te u različitim službama u Rijeci (1699–1700, 1711–14, 1718–19, 1720–31). Poticao je upotrebu hrvatskog jezika u Rijeci, gdje je u crkvi i u školi dominirao talijanski jezik, pa je zbog toga došao u sukob sa svojom talijanskom subraćom. U sporu oko nastavnog jezika u riječkom kolegiju 1700. H. je proglašen jednim od protagonista nesloge. Unatoč nastojanju, nije uspio uvesti hrvatski jezik u niže razrede gimnazije. God. 1724. uvršten je među članove dobrotvornog društva Raspelo sv. Vida. Pripisuje mu se danas izgubljeno djelo, komu se ni naslov točno ne zna, o štovanju sv. Franje Ksaverskoga. Napisao je Brašno duhovno, priručnik Bratovštine svetoga Križa, koju su isusovci osnovali 1656. i kojoj su upravitelji bili Hrvati a službeni jezik hrvatski. Priručnik je bez imena autora objavljen 1693. u Ljubljani, a L. M. Torcoletti utvrdio je 1911. da mu je H. autor. U taj priručnik uvrstio je H. pravila Bratovštine pod naslovom Regule ali običaji skupšćine Gospodina Isukarsta Propetoga (str. 77–85). Djelo je ponovno objavljeno u Rijeci 1993. u redakciji B. Fučića.