GREGORIJANEC, Pavao (de Gregoryancz, Gregorijanečki, od Gregorijanca; Paulus), biskup (? — ?, 21. X. 1565). Sin literata Jurja i brat podbana Ambroza. Nakon završenoga teološkog studija doktorirao crkveno pravo. God. 1540. prvi put se spominje kao kanonik lektor zagrebački, a 1544. vikar je zagrebačkog biskupa Nikole Olaha koji mu je, za svoga boravka u Beču, povjerio upravu biskupije. Prijateljevao je s P. Erdődyjem, koji je za učinjene usluge njemu i njegovu bratu Ambrozu darovao posjede u Golom Vrhu i Klinča Selima kraj Okića; darovnicu je 6. VII. 1549. potvrdio kralj Ferdinand. Kralj je Gregorijanca kao vrsna teologa i pravnika pozvao 14. III. 1549. na sabor u Požun da s ostalim stručnjacima prouči i uredi državne zakone (decreta regni), nadopuni i ispravi dotadašnje zakonske norme (Verbőczyjev Tripartit). Taj će posao, kao četvrti dio (Quadripartit), biti završen tek 1563. U Požunu je G. postao požunskim kanonikom, a bivši zagrebački biskup Olah kao egerski biskup imenovao ga je egerskim kanonikom. Zagrebačkim biskupom imenovao ga je kralj Ferdinand 4. VII. 1550, a papa Julije III. potvrdio u Rimu, gdje je 20. VII. bio posvećen za biskupa. Po povratku iz Rima kao kraljev savjetnik bio je član izaslanstava u Italiju i Njemačku. G. je 1552. u Beču nastojao dobiti novčanu i drugu pomoć za utvrđivanje grada Siska. God. 1554. premješten je na biskupsku stolicu u Győr. Svome bratu Ambrozu darovao je 1556. predij Lipljane u dubravskom kotaru. Kralj Ferdinand darovao je 14. IV. 1564. njemu i njegovu bratu Ambrozu posjed Sutjesku obitelji Golec. Nakon što je od smrti biskupa F. Frankapana 1543. Kaločka biskupija bila bez biskupa, G. je 13. IX. 1565. imenovan naslovnim nadbiskupom kaločkim. Napisao je dva povijesno-geografska djela koja su nakon njegove smrti tiskana. God. 1558. pisao je Mnemosynon u kome je u ozračju tadašnjih prilika opisao povijest ugarskih nadbiskupija i biskupija te Zagrebačke, Srijemske, Bosanske, Kninske, Modruške i Senjske biskupije, a pisao je i o najvišim državnim častima i naveo imena dužnosnika. U drugom djelu, Breviarium, ukratko je izložio ugarsku povijest od najstarijih vremena, a potom donio kratak opis pojedinih zemalja i krajeva, pa i područja između Drave, Dunava i Save. Arhivska građa o njemu nalazi se u Arhivu zagrebačkoga Kaptola (Acta capituli antiqua) i u HDA (Arhiv obitelji Oršić) u Zagrebu.
DJELA: Breviarium rerum Hungaricarum historico-geographicum. U: Adparatus ad historiam Hungariae sive collectio miscellanea monumentorum ineditorum partim, partim editorum sed fugientium. Possonii, Typis Joannis Paulli Royer, a. 1735–1746, str. 81–114. — Mnemosynon sive praelati et barones cum officiis et residentiis aetate nostra. U: M. G. Kovachich, Scriptores rerum Hungaricarum minores hactenus inediti, 1. Budae Typis regiae Universitatis, 1798, 98–111.
LIT.: B. A. Krčelić: Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis, 1. Zagrabiae 1770, 229, 433, 439. — Isti: Scriptorum ex Regno Sclavoniae a seculo XIV. usque ad XVII. inclusive Collectio. Varasdini (1774). — D. Farlati: Illyricum sacrum, 5. Venetiis 1775, 536–537. — R. Lopašić: Spomenici Hrvatske krajine, 1. Zagreb 1884, str. 299; 2. 1885, str. 152. — I. Bojničić: Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg 1899, 56. — Isti: Kraljevske darovnice odnoseće se na Hrvatsku. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog zemaljskog arkiva, 7(1905) str. 271–273; 8(1906) str. 1–2, 10, 19, 21. — E. Laszowski: Povjesni spomenici plem. općine Turopolja, 3–4. Zagreb 1906–1908. — Isti: Povijest plem. općine Turopolja, 1. Zagreb 1910, 70, 294–295, 304, 356–357. — J. Karácsonyi: Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hungaria religionis illustrantia, 5. Budapestini 1912, 243, 378–379, 385. — V. Klaić: Pavao Zondinus i osnutak ugarsko-ilirskoga kolegija u Bologni. Vjestnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva, 14(1912) str. 218. — F. Šišić: Hrvatski saborski spisi, 1. Zagreb 1912, 374, 405. — E. Laszowski: Habsburški spomenici, 3. Zagreb 1917, 192, 327, 367, 369. — C. Gulik i C. Eubel: Hierarchia catholica medii et recentioris aevi, 3. Monasterii 1923², 172, 216, 280, 338. — Lj. Ivančan: Podatci o zagrebačkim kanonicima od 1193. do 1924 (rkp. u Arhivu HAZU, br. 561). — E. Laszowski: Povjesni spomenici slob. kralj. grada Zagreba, 12. Zagreb 1929, 322. — T. Mikloušić: Izbor dugovanj vsakovrstneh za hasen i razveselenje služečeh. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1933, 12, str. 158–159. — A. Dabinović: Hrvatska državna i pravna povijest. Zagreb 1940, 360. — E. Laszowski: Obitelj Gregorijanečkih 1518–1607. Hrvatsko kolo, 23(1942) str. 276–279. — J. Buturac: Zagrebački biskupi i nadbiskupi 1094–1944. Kulturno poviestni zbornik Zagrebačke nadbiskupije. Zagreb 1944, 17–71. — Isti: Katolička crkva u Slavoniji za turskog vladanja. Zagreb 1970. — Š. Jurić: Croatiae scriptores Latini recentioris aetatis. Zagrabiae 1971. — V. Klaić: Povijest Hrvata, 5. Zagreb 1973². — L. Dobronić: Zagrebački biskupi i hrvatska kultura. U: Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094–1994. Zbornik u čast kardinala Franje Kuharića. Zagreb 1995. — A. Lukinović: Pavao Gregorijanec 1550–1557. U: Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb 1995, 247–248. — Isti: Šimun Erdödy 1518–1548. Ibid., str. 236. — Isti: Zagreb – devetstoljetna biskupija. Zagreb 1995, 159–160.
Anto Lešić (2002)
