HIRSCHLER, Žiga

HIRSCHLER, Žiga (Hiršler), skladatelj i glazbeni kritičar (Trnovitica, 21. III. 1894 — logor Jasenovac, 1941). Od 1910. pohađao glazbenu školu HGZ u Zagrebu (od 1916. Konzervatorij) gdje je od 1914. studirao kompoziciju u V. Rozenberga-Ružića i diplomirao 1917. U glazbenom životu međuratnog Zagreba bio je cijenjen kao glazbeni kritičar i skladatelj. Bavio se i poučavanjem glasovira. God. 1941. bio je uhićen i ubijen u jasenovačkom logoru. — Skladao je orkestralna, komorna i glasovirska djela, solo-popijevke te opere, operete i scensku glazbu, u svemu 44 djela koja nisu sva sačuvana. U njegovu skladanju razlučuju se dva stilska smjera koja se vremenski prepleću. U prvom je pod utjecajima stranih uzora i kasnoromantičkih stilskih odrednica, pa ne izlazi iz granica tonalnosti, dok je u drugom tragao za nacionalnim izrazom. Skladateljski se predstavio javnosti na diplomskom koncertu 1917. dirigirajući izvedbom Uvertire u e-molu i triju stavaka iz Prve suite u G-duru. Uvertiru broj 2 u D-duru za veliki orkestar (1917) praizvela je Zagrebačka filharmonija 1920. Njegovim najboljim orkestralnim djelom ocijenjena je Druga suita (1940), skladana prema motivima hrvatskih i bosanskih narodnih napjeva; odlikuje se znalačkom instrumentacijom, nadahnutim motivičkim radom i logičnom gradacijom (V. Ciprin). Među komornim skladbama izdvajaju se Pet impresija za gudački kvartet, zasnovanih na narodnim temama, koje su 1937. praizvedene na beogradskoj radijskoj postaji i nagrađene kao najbolje komorno djelo. Lirski intermezzi za glasovirski trio, također prema motivima narodnih napjeva, uvršteni su među reprezentativna djela jugoslavenskih skladatelja i izvedeni na međunarodnom muzičkom festivalu u Bruxellesu 1938. Glasovirske skladbe, posebice Tri bizareske, Erotikon (L’erotique), Cinq caprices i Kobold, odlikuju se vješto pisanim pijanističkim slogom, proširenim harmonijskim koloriranjem i smislom za karakterizaciju stavaka. Ostale su skladbe većinom instruktivne. Miniatures, koje se mogu svrstati među prve domaće priručnike za glasovir, do danas se nalaze na programu za osnovne glazbene škole; Mladi umjetnik je zbirka od 50 obradba narodnih napjeva, a Bisernica sadržava 10 četveroručnih obradba narodnih napjeva. Od tri ciklusa solo-popijevki, najopsežnija je zbirka Židovske narodne pjesme, u kojoj je H. obradio 60 napjeva s hebrejskim i jidiškim tekstovima. Glazbenoj sceni posvetio je 3 opere i 5 opereta. Operni prvijenac Mara nije izveden, niti jednočinka Bolonjska noć, »komički scherzo« iz opernog diptiha Dvije renesansne noći. U operetnim djelima želio je stvoriti tip »autohtone domaće operete«, sadržajno i stilski zasnovane na nacionalnom izričaju. Pri tom se obično služio poznatim narodnim napjevima koje je unosio u glazbeno tkivo operete, mjestimice ih pretvarajući u »šlagere«. Nakon opereta Pobjednica oceana i Svadbena noć univerzalna glazbenog izričaja, operetom Kaj nam pak moreju stvorio je prvu tipično zagrebačku operetnu reviju, u kojoj su od 28 glazbenih brojeva izvorna samo tri, a svi ostali skladani su prema narodnim i gradskim motivima. U opereti Napred naši obradio je motive 60 hrvatskih narodnih napjeva. U opereti Iz Zagreba u Zagreb upotrijebio je veliki broj narodnih motiva iz Bosne, Konavala i Zagorja, pa je ona nazvana prototipom »folklorističke operete«. Operete su za Hirschlerova života s uspjehom izvođene u kazalištima u Zagrebu, Ljubljani, Osijeku i Plzeňu, ali se nisu dulje održale na repertoarima. Izvođeni su dulje jedino pojedini operetni šlageri, tiskani separatno, posebice Slatke zagrebačke pucice, Ljubavni valcer i Pjesma Zagrebu iz operete Kaj nam pak moreju, Želiš na Cmrok, Ljubav to je tajna, Poći na daleki, Svatko ima svoj i Nogometna koračnica iz operete Napred naši. Većina Hirschlerovih skladba, koje su u međuratnom razdoblju izvođene i objavljivane u nas i u inozemstvu te nagrađivane, nisu ga nadživjele, osim nekoliko glasovirskih skladba i priručnika. Služio se pseudonimima Hirski i Jelenić. Sačuvane rukopisne partiture i tiskane skladbe pohranjene su u Arhivu HNK, u Knjižnici HGZ i u Zbirci muzikalija NSK. — H. je bio jedan od najistaknutijih ondašnjih glazbenih kritičara u Zagrebu, a s obzirom da je 1921–41. neprekidno bilježio sve znamenitije događaje, postao je nezaobilaznim kroničarom zagrebačkoga glazbenog života. Pisao je pretežito kritike i osvrte, zatim rasprave, biografske napise, feljtone, eseje. Objavljivao ih je u časopisima i novinama: Novosti (1918, 1922–24), Agramer Tagblatt (1921–22), Dva sata (1922), Nova Evropa (1922), Der Morgen (1923–26), Slobodna tribuna (1923–24), Die Drau (1924, 1926), Ženski list (1925–27), Hrvatska metropola (1926), Jutarnji list (1927–36, 1938–41), Obzor (1927, 1933–35), Omladina (1928), Večer (1928–38, 1940–41), Hrvatski list (1930, 1934–40), Jutro (1930–36), Muzičar (1930), Teater (1931), Življenje in svet (1931), Židov (1933), 15 dana (1934), Jadranski dnevnik (1936), Primorske novine (1936), Hrvatska straža (1940). Objavio je više od 850 napisa koje je, prema navodima M. Katića, sakupio u 8 knjiga, po svem sudeći izgubljenih za rata. Pisao je suzdržano, nastojeći promicati domaće skladatelje nacionalnog smjera i napose mlade glazbenike te djelovati odgojno na širu glazbenu javnost. Nije se upuštao u estetska vrednovanja, već je iznosio vlastita zapažanja težeći za uzdizanjem glazbenog stvaralaštva i izvodilaštva u nas na što višu, umjetničku razinu.