Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

HIRSCHLER, Žiga (Hiršler), skladatelj i glazbeni kritičar (Trnovitica, 21. III. 1894 — logor Jasenovac, 1941). Od 1910. pohađao glazbenu školu HGZ u Zagrebu (od 1916. Konzervatorij) gdje je od 1914. studirao kompoziciju u V. Rozenberga-Ružića i diplomirao 1917. U glazbenom životu međuratnog Zagreba bio je cijenjen kao glazbeni kritičar i skladatelj. Bavio se i poučavanjem glasovira. God. 1941. bio je uhićen i ubijen u jasenovačkom logoru. — Skladao je orkestralna, komorna i glasovirska djela, solo-popijevke te opere, operete i scensku glazbu, u svemu 44 djela koja nisu sva sačuvana. U njegovu skladanju razlučuju se dva stilska smjera koja se vremenski prepleću. U prvom je pod utjecajima stranih uzora i kasnoromantičkih stilskih odrednica, pa ne izlazi iz granica tonalnosti, dok je u drugom tragao za nacionalnim izrazom. Skladateljski se predstavio javnosti na diplomskom koncertu 1917. dirigirajući izvedbom Uvertire u e-molu i triju stavaka iz Prve suite u G-duru. Uvertiru broj 2 u D-duru za veliki orkestar (1917) praizvela je Zagrebačka filharmonija 1920. Njegovim najboljim orkestralnim djelom ocijenjena je Druga suita (1940), skladana prema motivima hrvatskih i bosanskih narodnih napjeva; odlikuje se znalačkom instrumentacijom, nadahnutim motivičkim radom i logičnom gradacijom (V. Ciprin). Među komornim skladbama izdvajaju se Pet impresija za gudački kvartet, zasnovanih na narodnim temama, koje su 1937. praizvedene na beogradskoj radijskoj postaji i nagrađene kao najbolje komorno djelo. Lirski intermezzi za glasovirski trio, također prema motivima narodnih napjeva, uvršteni su među reprezentativna djela jugoslavenskih skladatelja i izvedeni na međunarodnom muzičkom festivalu u Bruxellesu 1938. Glasovirske skladbe, posebice Tri bizareske, Erotikon (L’erotique), Cinq caprices i Kobold, odlikuju se vješto pisanim pijanističkim slogom, proširenim harmonijskim koloriranjem i smislom za karakterizaciju stavaka. Ostale su skladbe većinom instruktivne. Miniatures, koje se mogu svrstati među prve domaće priručnike za glasovir, do danas se nalaze na programu za osnovne glazbene škole; Mladi umjetnik je zbirka od 50 obradba narodnih napjeva, a Bisernica sadržava 10 četveroručnih obradba narodnih napjeva. Od tri ciklusa solo-popijevki, najopsežnija je zbirka Židovske narodne pjesme, u kojoj je H. obradio 60 napjeva s hebrejskim i jidiškim tekstovima. Glazbenoj sceni posvetio je 3 opere i 5 opereta. Operni prvijenac Mara nije izveden, niti jednočinka Bolonjska noć, »komički scherzo« iz opernog diptiha Dvije renesansne noći. U operetnim djelima želio je stvoriti tip »autohtone domaće operete«, sadržajno i stilski zasnovane na nacionalnom izričaju. Pri tom se obično služio poznatim narodnim napjevima koje je unosio u glazbeno tkivo operete, mjestimice ih pretvarajući u »šlagere«. Nakon opereta Pobjednica oceana i Svadbena noć univerzalna glazbenog izričaja, operetom Kaj nam pak moreju stvorio je prvu tipično zagrebačku operetnu reviju, u kojoj su od 28 glazbenih brojeva izvorna samo tri, a svi ostali skladani su prema narodnim i gradskim motivima. U opereti Napred naši obradio je motive 60 hrvatskih narodnih napjeva. U opereti Iz Zagreba u Zagreb upotrijebio je veliki broj narodnih motiva iz Bosne, Konavala i Zagorja, pa je ona nazvana prototipom »folklorističke operete«. Operete su za Hirschlerova života s uspjehom izvođene u kazalištima u Zagrebu, Ljubljani, Osijeku i Plzeňu, ali se nisu dulje održale na repertoarima. Izvođeni su dulje jedino pojedini operetni šlageri, tiskani separatno, posebice Slatke zagrebačke pucice, Ljubavni valcer i Pjesma Zagrebu iz operete Kaj nam pak moreju, Želiš na Cmrok, Ljubav to je tajna, Poći na daleki, Svatko ima svoj i Nogometna koračnica iz operete Napred naši. Većina Hirschlerovih skladba, koje su u međuratnom razdoblju izvođene i objavljivane u nas i u inozemstvu te nagrađivane, nisu ga nadživjele, osim nekoliko glasovirskih skladba i priručnika. Služio se pseudonimima Hirski i Jelenić. Sačuvane rukopisne partiture i tiskane skladbe pohranjene su u Arhivu HNK, u Knjižnici HGZ i u Zbirci muzikalija NSK. — H. je bio jedan od najistaknutijih ondašnjih glazbenih kritičara u Zagrebu, a s obzirom da je 1921–41. neprekidno bilježio sve znamenitije događaje, postao je nezaobilaznim kroničarom zagrebačkoga glazbenog života. Pisao je pretežito kritike i osvrte, zatim rasprave, biografske napise, feljtone, eseje. Objavljivao ih je u časopisima i novinama: Novosti (1918, 1922–24), Agramer Tagblatt (1921–22), Dva sata (1922), Nova Evropa (1922), Der Morgen (1923–26), Slobodna tribuna (1923–24), Die Drau (1924, 1926), Ženski list (1925–27), Hrvatska metropola (1926), Jutarnji list (1927–36, 1938–41), Obzor (1927, 1933–35), Omladina (1928), Večer (1928–38, 1940–41), Hrvatski list (1930, 1934–40), Jutro (1930–36), Muzičar (1930), Teater (1931), Življenje in svet (1931), Židov (1933), 15 dana (1934), Jadranski dnevnik (1936), Primorske novine (1936), Hrvatska straža (1940). Objavio je više od 850 napisa koje je, prema navodima M. Katića, sakupio u 8 knjiga, po svem sudeći izgubljenih za rata. Pisao je suzdržano, nastojeći promicati domaće skladatelje nacionalnog smjera i napose mlade glazbenike te djelovati odgojno na širu glazbenu javnost. Nije se upuštao u estetska vrednovanja, već je iznosio vlastita zapažanja težeći za uzdizanjem glazbenog stvaralaštva i izvodilaštva u nas na što višu, umjetničku razinu.

DJELA (praizvedbe i tisak): Prva suita u G-duru za veliki orkestar. Zagreb 1917. — Uvertira u e-molu za veliki orkestar. Zagreb 1917. — Vjenčić hrvatskih narodnih popjevki za ženski zbor i glasovir. Zagreb 1918. — Tri bizareske za glasovir. Zagreb 1919. Tiskano Zagreb (s. a.). — Erotikon za glasovir. Zagreb 1920. Tiskano Beč 1921. — Hrvatski plesovi, 1–2, za glasovir. Tiskano Zagreb 1920. — Japansko proljeće, pet stavaka za glas i glasovir. Tiskano Zagreb 1920. — Kobold za glasovir. Zagreb 1920. — Miniatures za glasovir. Tiskano Zagreb 1920. — Uvertira br. 2 u D-duru za veliki orkestar. Zagreb 1920. — Pjesme za jedan glas uz pratnju glasovira. Tiskano Beč (s. a.). — Bisernica za glasovir četveroručno. Tiskano Zagreb 1921. — Cinq caprices za glasovir. Zagreb 1921. Tiskano Zagreb 1920. — Mladi umjetnik za glasovir. Tiskano Zagreb 1921. — Skladbe za klavir. Zagreb 1921. — Židovske narodne pjesme, zbirka za glas i glasovir. Tiskano Zagreb 1921. — Lotos, suita za glasovir četveroručno. Tiskano Zagreb 1922. — Dvije renesansne noći: I. Fiorentinska noć, opera (libreto E. Jurkas). Osijek 1926. — Ranjeno srce za sopran i glasovir. Tiskano Zagreb 1926. — Hrvatska rapsodija za veliki orkestar. Zagreb 1928. — Orkestralna suita iz scenske glazbe za dramu »Dybuk« za mali orkestar. Osijek 1928 (drama izvedena u Zagrebu 1927). — Pobjednica oceana, opereta. Ljubljana 1928. — Als die Märchen auswanderten, scenska glazba za dječji igrokaz. Radio stanica Hamburg 1929. — Prestolonasljednik Ivan, opereta. Radio stanica Hamburg 1929. — Svadbena noć, opereta. Zagreb 1931. — Musik für Kinder (Muzika za djecu), šest lakih stavaka za violinu i glasovir. Tiskano Leipzig 1934. — Kaj na pak moreju, opereta. Zagreb 1935. — Sonatina za glasovir. Tiskao u Jugoslawisches album. Beč 1935. — Napred naši, opereta. Zagreb 1936. — Iz Zagreba u Zagreb, opereta. Zagreb 1937. — Pet impresija za gudački kvartet. Radio stanica Beograd 1937. — Lirski intermezzi, glasovirski trio. Bruxelles 1938. — Druga suita za orkestar. Zagreb 1941.
 
LIT.: M. Nehajev (Nv.): (O izvedbi djela J. Slavenskoga, Ž. Hirschlera, A. Dobronića, F. Lhotke i B. Berse). Narodno djelo, 1(1919–20) 100, str. 1–2. — A. Vidak (Vd:): Muzičke edicije. Hrvat, 2(1920) 246, str. 2. — Židovske narodne pjesme. Židovska svijest, 3(1920–21) 142, str. 7. — M. Graf (M. G.): Kompozicijono veče Žige Hirschlera. Novosti, 15(1921) 344, str. 2. — I. Čačinović (-ić.-): Eine florentiner Nacht. Die Drau, 59(1926) 94, str. 3–4. — J. Andreis (Andreis.): Glazbeni noviteti u kazalištu. Luč, 23(1927–28) 8, str. 256–257. — L. Šafranek-Kavić: Scenska muzika Dybbuka i o drami općenito. Obzor, 68(1927) 24, str. 2. — A. Dobronić: Muzičke sličice hrvatskog prosvjetnog tjedna u Zagrebu. Misao (Beograd), 10(1928) XXVI/193–200, str. 354–357. — E. Goldner: »Pobjednica Oceana«. Židov, 12(1928) 18, str. 4. — (Spectator): Zagrebački muzički kritičari. Pantheon, 1929, 4, str. 133–138. — H. Vinković (nk): Neue Bühnenwerke Žiga Hirschlers. Morgenblatt, 44(1929) 99, str. 5. — B. Širola (B. Š.): Operna kronika, Nanovo uvježbane operete. Hrvatska straža, 2(1930) 241, str. 4. — M. Majer: Die Hochzeitsnacht. Morgenblatt, 46(1931) 20, str. 5. — Isti (M. M.): Hirschler: »Musik für Kinder«. Morgenblatt, 49(1934) 297, str. 4. — A. Dobronić: »Kaj nam pak moreju«. Ideje, 1(1935) 17, str. 2. — A. Goglia: Orkestralna muzika u Zagrebu. Zagreb 1935, 30. — N. Polić: Katastrofa zagrebačkog humora. Kulisa, 9(1935) 5, str. 6–7. — L. Šafranek-Kavić: »Kaj nam pak moreju«. Jutarnji list, 24(1935) 8267, str. 9. — L. M. Škerjanc (L. M. Š.): Jugoslavenski album. Jutro, 16(1935) 148, str. 4. — P. Markovac: Žiga Hirschler, »Napred naši«. Književnik, 9(1936) 4, str. 204–206. — L. Šafranek-Kavić: Napred naši. Jutarnji list, 25(1936) 8670, str. 6. — M. Fotez (M. F.): Žiga Hiršler, »Iz Zagreba u Zagreb«. Komedija, 4(1937) 30(162), str. 15–16. — M. Katić (-mk.): Žiga Hirschler kao kompozitor serioznih muzičkih djela i kompozitor vedre muzike. Novosti, 31(1937) 48, str. 12. — Isti: Prva izvedba operetne revije »Iz Zagreba u Zagreb«. Ibid., 274, str. 11. — Naša muzika u inozemstvu. Jutarnji list, 27(1938) 9599, str. 28. — Nova izdanja domaćih kompozicija. Jutarnji list, 28(1939) 9799, str. 11. — N. Devčić (-nd-): Koncert domaće komorne glazbe. Večer, 21(1940) 5832, str. 4. — V. Ciprin (C-in.): Koncert djela sedmorice hrvatskih skladatelja. Jutarnji list, 30(1941) 10465, str. 14. — (y): Sedam hrvatskih skladatelja na društvenom koncertu HGZ-a. Ibid., 10460, str. 12. — S. Majer-Bobetko: Glazbena kritika na hrvatskom jeziku između dvaju svjetskih ratova. Zagreb 1994, 31, 128. — B. Polić: Prekinuti roman Žige Hirschlera – skladatelja i muzičkog pisca. Cantus, 1994, 80/81, str. 25. — A. Vujnović-Tonković: Pisana riječ Žige Hirschlera. Novi Omanut, 1995, 12, str. 5–7.
 
Marijana Pintar (2002)