Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

ANTUNAC, Grga, kipar (Šibenik, 11, III 1906 — Zagreb, 15. I 1970). Sin Ivana, električarskog radnika, i Tonke, rod. Morović. Poslije završene osnovne škole (1912–1916) radi u Električnoj centrali u Šibeniku (1918–1920). Rano izražen smisao za crtanje i modeliranje odvodi ga 1920. na kiparski odjel Obrtne škole u Splitu, koju zbog materijalnih razloga pohađa s prekidima i završava 1926. Studij kiparstva nastavlja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (1926–1930) i u specijalki Ivana Meštrovića (1930–1932). Dobivši stipendiju, boravi 1932/1933. u Parizu proučavajući po galerijama umjetnička djela. Nakon povratka radi za Meštrovića do 1937. u Splitu, a tada seli u Zagreb u vlastitu kuću s atelijerom. Od 1937. do 1941. radi u atelijeru A. Augustinčića pomažući pri izradi konjaničkih i monumentalnih spomenika. God. 1946. imenovan je docentom, a nekoliko godina kasnije profesorom na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu; dužnost pedagoga obavljao je sve do smrti. Član je ULUH-a od njegova osnivanja. — Već ga je 1930, zbog solidnog poznavanja i obrade kamena, Meštrović pozvao da zajedno s F. Kršinićem i A. Augustinčićem kleše reljefe za njegov spomenik Zahvalnost Francuskoj. Ta se suradnja nastavila i poslije Pariza kad u Meštrovićevu atelijeru u Splitu kleše reljefe za obiteljski mauzolej u Otavicama (1933/1934), a zatim dvije karijatide za spomenik Neznanom junaku na Avali, Povijest Hrvata, Sfingu (zajedno s I. Lozicom) i Bahanticu. Nastanivši se u Zagrebu od 1937. do 1941. radi kod Augustinčića na velikim konjaničkim spomenicima (za Niš, Skoplje i Spomenik maršalu Pilsudskom), a poslije oslobođenja na spomeniku za Batinu Skelu i Spomenik Krajišnicima na Šehitlucima kod Banje Luke. U slobodno vrijeme stvara za sebe toliko da može sudjelovati na izložbama i natječajima. Radio je sitnu plastiku i veće kompozicije u mramoru, bronci, drvu, sadri, terakoti i slonovoj kosti modelirajući ljudski lik realistički, lirski, intimistički. Nadahnuće mu je priroda, klasična umjetnost i rad naših renesansnih majstora. Najbolja djela izvedena u mramoru, aktovi i portreti, pokazuju njegovu ljubav i oduševljenje za materijal, kao i izvanredno znanje u finoj obradi površina. Dok su aktovi izrađeni s primjesom lirike (Torzo, 1934; Ženski akt, 1938; Sjedeći ženski akt, 1940; Ležeći ženski akt, 1956; Stidljivka, 1963. i dr.), portreti su koncipirani realistički; podjednako u kamenu, bronci i drvu (Mile Janković, 1940; Mary, 1942; L. N. Tolstoj, 1948; Autoportret, 1950; Jasna Sladoljev, 1960; Tin Ujević, 1962; M. Krleža, 1963. i dr.). Izdvajaju se portreti Mirka Račkog, M. Gorkog, V. I. Lenjina (Republička nagrada 1947) i Nade Tončić. Modelirao je i prizore iz svakidašnjeg života (Moja obitelj, 1940; Udarnik, 1947/1948; Prelja, 1950; Plesačica, 1950; Djevojka s knjigom – Jagoda, 1954/1955; Moj učitelj, 1958/1959; Djevojka I, II, 1968/1969. i dr.). Najčešće hvaljeno djelo je mala plastika Konj (1938), rađena u bronci, koja djeluje originalno i odaje smisao autora za detalj i analizu. Istančan osjećaj za oblike i materijal najočitiji je u medaljama i plaketama koje je, među prvima, izrađivao u bjelokosti (Portret supruge, 1941; Autoportret, 1954; Portret A. Augustinčića, 1960) te u metalu (Nataša Antunac, 1948; Jagoda Antunac, 1950; Spomen-plaketa i medalja Šibeniku, 1966). Njegovo posljednje monumentalno djelo su brončane vratnice na bočnom (1968) i glavnom portalu (1969) šibenske katedrale s prizorima iz Starog i Novog zavjeta, modeliranim prema renesansnom uzoru. Samostalne izložbe imao je zajedno s Franom Šimunovićem u Zagrebu 1945. i Borovu 1946. te posmrtno u Šibeniku 1973. i Zadru 1974. Sudjelovao je na skupnim izložbama: II i III izložba Zagrebačkih umjetnika, Zagreb 1935, 1936; XI i XII izložba hrvatskih umjetnika, Varaždin 1936, Zagreb 1937; Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1888–1938, Zagreb 1938/39; I, II, IV izložba hrvatskih umjetnika u NDH, Zagreb 1941, 1942, 1944; Ausstellung kroatischer Kunst, Wien 1943; Slikarstvo i kiparstvo naroda Jugoslavije 19. i 20. v., Beograd 1946, Zagreb, Ljubljana, Moskva, Lenjingrad, Bratislava 1947, Prag, Varšava, Krakov 1948; Izložbe ULUH-a od 1947; I izložba Saveza likovnih umjetnika FNRJ, Ljubljana, Zagreb, Beograd 1949; Izložba likovnih radova iz NOB, Zagreb 1949; Izložba ULUH-LIKUM, Zagreb 1951; Izložbe LIKUM-a, Zagreb, Pula 1953; Izložba djela Moderne galerije JAZU, Zadar 1954; Izložba skulpture NOB-e, Zagreb 1955; Umjetnička obrada metala naroda Jugoslavije, Beograd 1956/57; Plakete i medalje, Vukovar 1962; II trijenale likovnih umetnosti, Beograd 1964; Izložba Medalja u Hrvatskoj, Zagreb 1964; Croatian Paintings and Sculptures XIX, XX Century, New York 1966; Zbirka Bauer I i II, Osijek 1967. Djela mu se nalaze u Modernoj galeriji u Zagrebu, u muzeju u Šibeniku, u ustanovama i galerijama u Splitu i Beogradu te u privatnom vlasništvu. — Prema D. Kečkemetu »zbog poštivanja čovjećjeg lika i zbog obožavanja kamena pravio je ustupke tradicionalnome, često i konzervativnome ne upuštajući se u eksperimentiranje i ne sudjelujući u novijim stremljenjima naše umjetnosti. Neka njegova djela ostat će antologijska vrijednost i predstavljat će nužnu sponu između stare i nove hrvatske kiparske umjetnosti«. A. je na području medaljerstva zauzeo značajno mjesto izradom portreta, koji se odlikuju ne samo fizičkom sličnošću, nego i finom psihološkom karakterizacijom (V. Barbić).

LIT.: -K.-: Veliki uspjeh mladog umjetnika – Šibenčanina. Narodna tribuna, 3(1935) 223, str. 2. — Vladislav Kušan: II izložba »Zagrebačkih umjetnika«. Hrvatska prosvjeta, 22(1935) 8, str. 229–232. — Isti: III izložba »Zagrebačkih umjetnika«. Hrvatska revija, 9(1936) 7, str. 383. — Mladi kipar G. Antunac. Jutarnji list, 25(1936) 11. VI. — Manfred Makale (mm): U ateljeu kipara Antunca. Novosti, 31(1937) 55, str. 12. — Zdenka Munk (Zem.): Izložba grupe hrvatskih umjetnika. Ibid., 314, str. 10. — Ivica Šiprak (-ši.): Lijep uspjeh zagrebačkih kipara Dragutina Filipovića i Ivana Radauša te Grge Antunca na konkursu za izradbu figura u zgradi nove Narodne skupštine. Ibid., 50, str. 10. — Ivo Šrepel (Ivo Š-l.): Skulptura na izložbi Hrvatskih umjetnika. Jutarnji list, 26(1937) 9271, str. 9–10. — Pola vijeka hrvatske umjetnosti 1888–1938 (Katalog izložbe) Zagreb 1938. — Zdenka Munk (Zem.): Izložba Antunac i Šimunović. Naprijed, 3(1945) 125, str. 5. — vm-: Izložba slovenskih umjetnika-partizana i izložba Antunac-Šimunović. Narodni list, 1(1945) 30. IX. — Kiparstvo na izložbi slikarstva i kiparstva naroda Jugoslavije XIX i XX vijeka. Naprijed, 5(1947) 3, str. 4. — Grgo Gamulin: Povodom IV izložbe Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske. Skulptura. Ibid., 6(1948) 51, str. 5. — Grej: Prva izložba Saveza likovnih umetnika FNRJ. Republika, 16(1949) 185, str. 5. — B.: U atelieru kipara Grge Antunca. Čovjek i prostor, 1(1954) 20, str. 7. — Josip Depolo: Kamena epopeja. Vjesnik, 21(1960) 4921, str. 5. — Stjepan Grubišić: Suptilna ljepota malih eksponata. Šibenski list, 14(1965) 674, str. 4. — J. G.: Grga Antunac za šibensku katedralu. Završena brončana vrata na katedrali. Večernji list, 10(1968) 13. III. — M. U.: Nova »lavlja« vrata na katedrali. Vjesnik, 29(1968) 7599, str. 3. — N. M.-J. Č.: Antunčeve vratnice šibenske katedrale. Slobodna Dalmacija, 24(1968) 7173, str. 4. — Grga Antunac (1906–1970). Telegram, 11(1970) 23. I. — Duško Kečkemet: Grga Antunac – majstor mramora. Slobodna Dalmacija, 28(1970) 21. I. — Matko Peić: In memoriam Grga Antunac. Vjesnik, 31(1970) 2840, str. 9. — Vesna Barbić: Antunac (Katalog izložbe) Šibenik 1973, Zadar 1974. — Đuro Bećir: Antunac među (svojim) Šibenčanima. Vjesnik, 34(1973) 9435, str. 7. — Jozo Puljizević: Kamen kao sudbina i prkos. Deset godina od smrti kipara Grge Antunca. Večernji list, 24(1980) 31. I.
 
Ana Adamec (1983)