HÖRMANN, Konstantin

traži dalje ...

HÖRMANN, Konstantin (Kosta), muzealac, folklorist i publicist (Bjelovar, 8. IX. 1850 — Beč, 16. XI. 1921). Podrijetlom iz bavarske doseljeničke obitelji, u Beču završio Graničarski upravni tečaj (Grenzverwaltungskurs). God. 1870–78. u vojnoj pa civilnoj upravnoj službi u Bjelovaru i Zagrebu. Kao civilni povjerenik pratio 1878. generala J. Filipovića na vojnom pohodu u Bosnu, gdje je za organizacije okupacijske vlasti bio imenovan vladinim povjerenikom za grad Sarajevo i poslije savjetnikom. Od 1884. sudjelovao u pripremama za osnivanje Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu te 1888–1904. bio njegovim prvim ravnateljem. God 1904. imenovan je odjelnim predstojnikom i upraviteljem Političko-administrativnog odjela Zemaljske vlade, a u prigodi umirovljenja 1910. muzejskim intendantom. Za I. svjetskog rata s činom poručnika premješten u Beograd, a nakon sloma Austro-Ugarske živio u Beču. — Objavljivao radove iz etnografije, folkloristike i arheologije, a najveće mu je djelo dvosveščana zbirka od 75 muslimanskih usmenih pjesama koja je naišla na različnu recepciju u onodobnom hrvatskom i srpskom tisku i periodici. Prema sudu pak poznavateljice Hörmannova folklorističkog rada Đenane Buturović, zbirka je donijela izvorno usmeno muslimansko pjesništvo i njezina je literarna i kulturnopovijesna vrijednost iznimna. Kako H. najavljenu treću knjigu nije objavio, Đ. Buturović je iz njegove rkp. ostavštine za tisak priredila još 44 pjesme (Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1966). H. je pokrenuo Glasnik Zemaljskog muzeja u Bosni i Hercegovini, bio mu urednikom 1889–1905. te u to doba u njemu i u bečkoj inačici Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina objavio brojne, pretežito arheološke priloge. Kao ravnatelj Muzeja dao je znatan prinos arheološkim istraživanjima u BiH. Bio je jedan od organizatora međunarodnih kongresa u Sarajevu, arheološkog 1894. i antropološkog 1895. Na arheološkom kongresu u Kijevu 1899. izvijestio o iskapanjima u Mogorjelu (objavljeno 1967. u Glasniku arhivâ i Društva arhivskih radnika BiH, 7), a tiskano je i njegovo priopćenje o srednjovjekovnim spomenicima u BiH (Trudy XI arheologičeskogo s”ězda v” Kievě, 2. S. l., s. a.). Pokrenuo i sa S. S. Kranjčevićem 1895–1903. uspješno uređivao Nadu, vladin »nadnacionalni« ilustrirani beletristički dvotjednik. U Parizu 1900. izdao brošuru Achat et enlèvement de fiancées en Bosnie-Herzégovine, a 1901. pisao o književnosti u BiH u bečkome leksikografskom izdanju Die Österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild. Bio je u vladinoj Komisiji za izdavanje udžbenika, član izaslanstava na međunarodnim izložbama te utemeljitelj više sarajevskih ustanova (Biblioteka Zemaljskog muzeja, Trgovačko-obrtnička komora i dr.). Surađivao također u novinama i časopisima Smotra dalmatinska (1889), Hrvatski dnevnik (1910), Narodna obrana (1911), Nezavisnost (1912), Südslavische Revue (1912), Narodne novine (1913) i Balkan (1919). — Budući da je pristajao uza službena politička nastojanja – osobito u vrijeme ministra financija B. Kállaya koji je 1882–1903. utirao put budućoj aneksiji BiH zauzimajući se za stvaranje bosanske narodnosti i jezika i sprječavajući razvoj srpske i hrvatske nacionalne svijesti – H. je od suvremenika i kasnijih pisaca ocjenjivan kontroverznom osobom. Izravno ili prikriveno, za Srbe je uvijek bio austrijski agent. Hrvati su ga pak prihvaćali uz velike ograde, iako se ne mogu poreći njegove veze s brojnim hrvatskim intelektualcima, njegov utjecaj u zapošljavanju Hrvata iz Hrvatske (osobito učitelja) u BiH i činjenica da je bio mecena hrvatskim književnicima (npr. A. G. Matošu). Njegov prinos znanosti bio je poglavito organizatorski. Objektivno mu pak mjesto u kulturnoj i političkoj povijesti BiH valja tražiti između minorizacije (I. Kecmanović) i suvremenih precjenjivanja (»bosanski Iso Kršnjavi«, Mira Kolar-Dimitrijević). Svakako, bio je jedan od najistaknutijih nositelja službene kulturne politike u BiH. Sporedni je književni lik u pripovijetki I. Andrića Priča o kmetu Simanu (Nove pripovetke, Beograd 1948).

DJELA: Narodne pjesne(!) Muhamedovaca u Bosni i Hercegovini, 1–2. Sarajevo 1888–1889 (2. izd. Narodne pjesme muslimana u Bosni i Hercegovini, 1–2. Sarajevo 1933; kritička izd.: Narodne pjesme Muslimana u Bosni i Hercegovini, 1–2. Sarajevo 1976, 1990², Narodne pjesme Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, 1–2. Sarajevo 1996).
 
LIT.: (Osvrti na izdanja knjige): V. Jagić, Archiv für slavische Philologie (Berlin), 11(1888) str. 424–451; 13(1891) str. 140–141. — L. Marjanović, Vienac, 20(1888) 30, str. 478–479; 31, str. 488–492; 32, str. 508–511; 33, str. 523–527; 34, str. 540–543; 35, str. 556–559; 36, str. 572–575; 37, str. 588–591. — T. Maretić, Ibid., 21(1889) 41, str. 650–652; 42, str. 666–667. — I. Esih, Otadžbina, 23(1889) 92, str. 628–635; Novi behar, 7(1933–34) 15/16, str. 233–234; Obzor, 74(1933) 284, str. 2. — Z. Dukat, Narodna umjetnost, 28(1991) str. 402–404. — Đ. Šurmin (Gj. Š-n.): O staroj bosanskoj književnosti. Vienac, 33(1901) 12, str. 237. — Ć. Truhelka: Kosta Hörmann. Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH, 18(1906) str. 1–3. — J. Ibler: Sarajevski muzej i Kosta Hörmann. Obzor, 56(1925) 276, str. 2. — Ć. Truhelka: Uspomene jednog pionira. Zagreb 1942, 33, 38–39, 63, 73–76, 103, 105, 107, 112–113, 121–122, 140–141, 144. — I. Kecmanović: Hermanova »Nada« i S. S. Kranjčević. Pregled, 10(1958) I/2, str. 133–146. — Isti: O jednoj neobičoj(!) činovničkoj karijeri u Sarajevu od 1878. do 1919. godine. Prilozi za proučavanje istorije Sarajeva, 1(1963) 1, str. 183–195. — A. Nametak: O Hörmannovoj zbirci narodnih pjesama muslimana u Bosni i Hercegovini. Narodno stvaralaštvo – folklor (Beograd), 6(1963) str. 447–455. — V. Antić: Pisci, Rijeka, zavičaj. Književni prilozi. Rijeka 1965. — H. Kapidžić: Bosna i Hercegovina pod austrougarskom upravom. Sarajevo 1968, 329, 331, 332, 334–335, 347–348, 349. — H. Kreševljaković: Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878–1918). Sarajevo 1969. — B. Ćorić: Matoševa pisma redakciji »Nade«. Rad JAZU, 1971, 361, str. 195–267. — R. Besarović: Iz kulturnog života u Sarajevu pod austrougarskom upravom. Sarajevo 1974. — Đ. Buturović: Studija o Hörmannovoj zbirci muslimanskih narodnih pjesama. Sarajevo 1976. — B. Ćorić: Nada – književnoistorijska monografija. Sarajevo 1978. — T. Kraljačić: Kalajev režim u Bosni i Hercegovini (1882–1903). Sarajevo 1987. — V. Palavestra: Kosta Hörmann (1850–1921). U: Spomenica stogodišnjice rada Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888–1988. Sarajevo 1988, 35–39. — Đ. Buturović: Hörmannov zbornik – antologija bošnjačke epike. U: K. Hörmann, Narodne pjesme Bošnjaka u Bosni i Hercegovini, 1. Sarajevo 1996, 7–54. — M. Kolar-Dimitrijević: Savjetnik Kosta Hörmann promicatelj kulture i povijesne tradicije u Bosni i Hercegovini 1880–1910. godine (s Hörmannovom bibliografijom). Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, 1996, str. 51–77. — O. Lalević i A. Dautović: Biblioteka Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine do 1897. godine. Informatica museologica, 29(1998) 1/2, str. 75. — M. Galić: Domovini iz tuđine. Matoševa pisma iz Beograda. Zagreb 1999.
 
Marko Babić i Nikša Lučić (2002)

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.

Kratice i znakovi

Latinska zemljopisna imena u impresumu tiskanih djela

Citiranje:

HÖRMANN, Konstantin. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/7790>.