HORVAT, Franjo

HORVAT, Franjo, koreograf, baletan i baletni pedagog (Kotoriba, 22. IX. 1920 — Zagreb, 5. II. 1997). U Zagrebu završio 1941. Učiteljsku školu i 1946. privatnu školu modernog plesa Ane Maletić. Klasični balet učio u Splitu 1944–45. u Meri Zibina-Jakaša kao član baleta Kazališta Narodnog oslobođenja Dalmacije te u Beogradu 1948–49. kao član Baletnog ansambla JNA. Plesao 1944–45. u vlastitim koreografijama u Centralnoj kazališnoj družini ZAVNOH-a, 1947. u Zagrebačkoj plesnoj pozornici Ane Maletić, a 1947–48. bio plesač, koreograf i pedagog u Komornoj plesnoj grupi Zagreb te 1948–49. u Baletnom ansamblu JNA u Beogradu. God. 1949–62. u Baletu je Narodnog pozorišta u Sarajevu koreograf i do 1954. prvi solist te 1954–62. ravnatelj. Uz to je u sklopu kazališta 1952. osnovao i do 1962. vodio Baletni studio za školovanje plesača. Samostalni je umjetnik 1962–68. God. 1968–73. koreograf je i ravnatelj Baleta HNK u Splitu, gdje osniva i vodi Baletni studio, založivši se za izgradnju njegove zgrade. Kao koreograf gostovao je 1953–86. u Mariboru, Novom Sadu, Prištini, Rijeci, Sarajevu, Skoplju, Splitu i Zagrebu. Ostvario je velik broj koreografija klasičnih i suvremenih baleta, među kojima su nadasve uspješnima ocijenjene Francesca da Rimini, Labuđe jezero i Trnoružica (P. I. Čajkovski), Šeherezada (N. Rimski-Korsakov), Ljubav čarobnice (M. de Falla), Romeo i Julija i Pepeljuga (S. Prokofjev), Čudesni mandarin (B. Bartók), Abraxas i Joan von Zarissa (W. Egk), Licitarsko srce (K. Baranović), Đavo u selu (F. Lhotka), Ohridska legenda (S. Hristić), Triptihon (P. Konjović). Za pojedine balete je sam pisao i scenarije posebice za Intermezzo (Sarajevo 1952) i Teutu (Novi Sad 1979) B. Papandopula. Pojedine su se njegove koreografije održale desetljećima na repertoarima, a izvodili su ih uz matične (Sarajevo, Split) i ansambli drugih kazališta. Njegov se koreografski izraz temelji na tradiciji klasičnog baleta i na stilizaciji narodnih plesova s prostora bivše Jugoslavije. Očitovao je posebni smisao za oblikovanje masovnih scena i poetičnih solističkih likova. Zaslužan je nadasve za stvaranje baletnog repertoara i visoke umjetničke dosege Baleta Narodnog pozorišta u Sarajevu, koji je za njegova djelovanja stekao ugled u zemlji te ostvario više zapaženih gostovanja u inozemstvu. Koreografirao je i plesne brojeve u operama (Koriolan S. Šuleka, Zagreb 1958) i dramskim predstavama, kao jedini koreografski suradnik B. Gavelle (1958–62), te u zabavnim emisijama TV Sarajevo (1966–70). Odgojio je mnoge baletne umjetnike afirmirane u nas i u inozemstvu.