HORVAT, Oto

HORVAT, Oto, strojarski inženjer (Virovitica, 6. III. 1909 — Zagreb, 7. XII. 1978). Gimnaziju pohađao u Virovitici a završio 1927. u Osijeku. Diplomirao je 1932. na Strojarskom odjelu Tehničkog fakulteta u Zagrebu. God. 1935. zaposlio se u Zagrebačkoj tvornici papira, potom je 1936–39. radio u tvornici radijatora u Velikom Bečkereku (danas Zrenjanin), 1939. u Osječkoj ljevaonici i talionici te 1939–41. ponovno u Velikom Bečkereku kao ravnatelj srednje tehničke škole. Vrativši se u Zagreb, postao je rudarski inspektor u Ministarstvu rudarstva, a usporedno je postavljen za profesora i ravnatelja Tehničke škole. Nakon rata radio je 1945. u Rudarskom nabavnom zavodu, ali je već 1946. premješten za tehničkog direktora tvornice kabela u Novi Sad, gdje je još radio u »Jugoalatu« i »Jugodentu«. Od 1959. radio je u zagrebačkom »Jugorapidu«, »Jedinstvu«, Konstruktivnom birou građevinske industrije te do umirovljenja 1976. kao direktor Poslovnog udruženja opekarske industrije Hrvatske organizirajući rekonstrukciju i modernizaciju većine ciglana u SRH te proširenje asortimana opeka i uvođenje složenijih opekarskih proizvoda. Autor je nekoliko patenata za kotlove za centralno grijanje i za dezoksidaciju bakra kombiniranim postupkom s dva dezoksidacijska sredstva. Osim toga uređivao je Stručni vjesnik Poslovnog udruženja opekarske industrije, pišući i prevodeći za nj stručne članke te organizirajući izložbe i stručna putovanja. Također je surađivao u novinama i časopisima Virovitičan, Metalurgija, Pogon, Tehnički list, Automacija i Strojarstvo. Napisao je knjige o mehaničkoj tehnologiji, prve takve na hrvatskom jeziku. God. 1955. bio je delegat na Općoj skupštini Međunarodne organizacije za norme (ISO) u Stockholmu.