HORVAT, Joža

HORVAT, Joža, pripovjedač i putopisac (Kotoriba, 10. III. 1915). Maturirao 1936. u Zagrebu, gdje je 1937. upisao studij pedagogije, filozofije i književnosti na Filozofskome fakultetu, a 1941. kao apsolvent otišao u partizane. God. 1944. postavljen u uredništvo lista Naprijed i pokreće humoristični list Bodljikavi jež, 1945. s M. Krležom i V. Kalebom uređuje časopis Republiku, 1946–47. direktor je Nakladnoga zavoda Hrvatske, a 1948. »Jadran-filma«. Tajnik DKH 1948–52. i urednik Hrvatskoga kola 1949. God. 1952. boravi u Parizu, 1953–63. tajnik je MH, 1955–57. urednik Lovačke knjige, potom profesionalni književnik. God. 1965–67. jedrenjakom »Besa« oplovljava svijet, a putovanje »Modrom lastom« (1973–75) prekida zbog sinove tragične pogibije. — Književnim radom otpočinje kao gimnazijalac; 1939. objavljuje dnevnički strukturiran roman Sedmi be, sa stilskim i tematskim otvaranjem prema urbanoj prozi. Crtice i kraće zapise objavljuje u Poletu, Novom studentu, Književniku, Učiteljskom domu, a u Bodljikavom ježu (1944) i Naprijedu (1951–52) dokumentarnu ratnu prozu te autobiografske zapise, novele, humoreske i anegdote. Pripovijetke Protestna skupština partizanskih konja (1944), Careva čizma (1945), Strašan san poštara Nikole Gojkovića (1944), Suha grana (1944), Štakor (1945) i Zapise o smrti Petra Arbutine (1944, 1948) uvršćuje i u zavičajno motivirane zbirke Za pobjedu (1945. i 1946) i Zapisi (1951). Tematski su nastavak ratne proze jednočinka Sedam domobrana (1946), prepoznatljiva krležijanskog ocrta likova kajkavaca, scenarij za film Zastava (1949) te radijske drame Drugi put rođena (1956, 1960), Vjeverica (1957) i Danas je moj rođendan (1957). U poratno su vrijeme smještene komedija intrige Prst pred nosom (1947) i filmska humoreska Ciguli Miguli (1952, B. Marjanović), koja je zbog kritike malograđanštine i birokratizma poratnoga socijalističkoga društvenoga modela ocijenjena reakcionarnom, pa je njezino prikazivanje odobreno tek 1977. U tragikomediji Rasprodaja savjesti (1953) ismijava pad malograđanske klase, a u radijskim dramama Krhka igračka (1959), Lovac mikroba (1959) i Počasni penzioner (1960) nastavlja s kritikom aktualne društvene i političke zbilje. Reminiscentni povrat ratnoj tematici u romanu Ni san ni java (1958) razaznaje se samo u simboličkom sustavu, dok se iskazom modernoga senzibiliteta, filozofskim odnosom prema zbilji te prisutnošću »arkadijskog kompleksa« približio krugovaškoj poetici. Model ratne proze prevrednuje humorističnim romanom Mačak pod šljemom (1962), dajući u glavnom liku antiheroju Iliji Kapari glas alternativne vitalističke koncepcije. Žanrovski raznovrstan i poetski nekanoniziran Horvatov opus povezuje tema slobode, kojoj u dnevničkim brodskim zapisima, pretočenim u putopisnu kroniku Besa (1973) i žanrovski raznolikoj, višeslojnoj autobiografskoj putopisnoj prozi Molitva prije plovidbe (1995) pridružuje i lirski razvijenu temu mora. Doživljaji s putovanja »Modrom lastom« polazišta su za dječje romane dinamične fabule, Operacije »Stonoga« (1982) i Waitapu (1984), u kojima fikcijsko, bajkovito i mitsko zamjenjuje realističan i fakcijski svijet, približavajući ga ostvaraju sna o apsolutnoj slobodi. Romani za djecu Dupin Dirk i Lijena kobila (1997) te Svjetionik (2000) aktualiziraju trajni motiv susreta čovjeka i prirode. — Objavljivao je i u periodicima Ilustriranom vjesniku (1945, 1947, 1950–51), Republici (1947–48, 1950, 1957, 1959–60), Kulturnom radniku (1949), Naprijedu (1951), Hrvatskom kolu (1949), Krugovima (1953), Letopisu Matice srpske (Novi Sad 1953), Mogućnostima (1955, 1957–61, 1971–73, 1978), Vjesniku (1955–57, 1959), Vjesniku u srijedu (1955), Prosvjeti (1959–60), Književniku (1960), Telegramu (1960–61), Zadarskoj reviji (1960), Mladini (Ljubljana 1964), Sodobnosti (Ljubljana 1965–68, 1970), Dialogima (Maribor 1968) i dr. Djela su mu prevedena na ruski, poljski, češki, slovački, mađarski, slovenski i esperanto. Potpisivao se pseudonimom Hong.