Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

GRONDONA, Ema, balerina, koreografkinja i baletna pedagoginja (?, druga pol. XIX. st. — ?). O njezinu podrijetlu nema podataka. Prije dolaska u Zagreb bila je angažirana kao balerina i koreografkinja u kazalištima u Budimpešti, Berlinu (Dvorska opera), Beču i Milanu (Teatro della Scala). U zagrebačkom kazalištu angažirana za Miletićeve intendanture, 1894–98. kao primabalerina i koreografkinja te od 1896. i kao pedagoginja. Prvi put je nastupila 1894. u baletnim prizorima opera Nikola Šubić Zrinjski (I. Zajc) i Prodana nevjesta (B. Smetana), zatim u glavnoj ulozi baleta Vila lutaka (J. Bayer). Idućih godina plesala je glavne uloge u baletima stranog i domaćeg repertoara, većinom prvim hrvatskim izvedbama; 1895. u Đačkoj ljubavi (Bayer) te baletima Coppélia (L. Delibes) i Rococo (Anonimus), 1896. u Svečanosti ruža (Anonimus) i velikom pantomimičkom baletu Sunce i zemlja (Bayer), 1897. u Giselle (A. Adam), Bečkom valčiku i Olgi (Bayer), 1898. u prvom baletu hrvatskog skladatelja Jela (B. Adamović Čepinski) i u prvom cjelovečernjem hrvatskom baletu Na Plitvička jezera (S. Albini), koji je i koreografirala po Miletićevoj zamisli. Prema njezinu scenariju i koreografiji postavljeni su kraći baleti Rococo (1895) i Svečanost ruža (1896), također je koreografirala velike baletne scene romantične priče Sedam gavrana (E. Pohl, K. Kovařovic, 1895) i plesne prizore Shakespeareova Sna ljetne noći (1895), a kao koreografkinja navedena je i na prvoj izvedbi Coppélije u novoj zgradi HNK. U pojedinim predstavama kod kojih njezino ime nije navedeno može se pretpostaviti da je autorica koreografije, primjerice u Plesnom divertissementu (1895). Plesala je u baletnim prizorima većine opera izvedenih za njezina angažmana, npr. Aida (G. Verdi), Carmen (G. Bizet), Faust (C. Gounod), Gioconda (A. Ponchielli). Od 1895. uvježbavala je baletni repertoar, a od 1896. poučavala balet i plesove na prvoj, tada utemeljenoj Hrvatskoj dramskoj školi. Za djelovanja u Zagrebu postala je, prema Miletiću, »ljubimica općinstva« te se svojim izvedbama mogla mjeriti s balerinama većih svjetskih kazališta. Postavila je osnove Miletićevu nastojanju da u HNK utemelji i ustroji baletni ansambl prema europskim uzorima i dala temeljne prinose stvaranju domaćega baletnog repertoara te upotpunjivanju opernih izvedbi odgovarajućim baletnim prizorima što do tada nije bilo ostvarivo. G. je bila nadahnuće književniku J. E. Tomiću za lik primabalerine Cordoni u romanu Melita.

LIT.: J. Ibler (-r.): Hänsel und Gretel E. Humperdincka. Rococo. Narodne novine, 61(1895) 283, str. 5. — S. Miletić: Hrvatsko glumište (1894–1899), 1–2. Zagreb 1904. — B. Hećimović: Pabirci o književno-kazališnoj djelatnosti Josipa Eugena Tomića. Dani hvarskog kazališta, 6. Split 1979. — B. Rakić: Balet. U: Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 1860–1985. Zagreb 1985. — M. Đurinović: Balet. U: Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu 1840–1860–1992. Zagreb 1992.
 
Višnja Hrbud (2002)