Leksikografski zavod Miroslav Krleža
Hrvatski biografski leksikon
[ PROJEKT ][ ABECEDARIJ ][ TRAŽILICA ][ KONTAKT ]

APPENDINI, Franjo Marija (Francesco Maria), filolog, povjesnik i pjesnik (Poirino, Pijemont, 6. XI 1768 — Zadar, 30. I 1837). Školovao se u Carmagnoli, u Torinu i u Rimu, gdje je 1787. stupio u Red pijarista učeći filozofiju, teologiju, književnost i govorništvo. Među profesorima bio mu je i Dubrovčanin, latinski pjesnik M. F. Galjuf, koji ga je nagovorio da pođe u Dubrovnik. Otišavši iz Rima 1791. zaredio se 22. IX 1792. u Dubrovniku za svećenika. U taj grad doselio se 1795. i njegov brat Urban te je od tada A. ostao definitivno u Dubrovniku. Bio je dugogodišnji profesor retorike u pijarističkom Collegiumu Rhagusinumu (1792–1808), a kad je za vrijeme francuskih vlasti, odlukom maršala Marmonta, Collegium zamijenjen novim zavodom Liceum-convictum, koji je započeo raditi 2. XII 1808, A. je postao njegov upravitelj. Tom je prilikom održao govor (objavljen u publikaciji Discorsi pronunciati in occasione dell’apertura del Liceo di Ragusa, Ragusa 1809). Od 1817–1834, za vrijeme austrijskih vlasti, kad je licej pretvoren u petorazrednu gimnaziju, A. je postao njen prefekt i profesor geografije i povijesti. U rukopisu je sačuvan njegov prigodan govor u povodu otvorenja (De Gymnasii Rhacusini institutione oratio). Nakon smrti brata Urbana, odlazi u Zadar gdje od 14. IV 1835. preuzima njegove dužnosti generalnoga ravnatelja dalmatinskih gimnazijâ i upravitelja zadarskoga liceja. Na tom ga je položaju zatekla smrt. — U dubrovačkoj sredini A. se vrlo dobro snašao, naučio je hrvatski jezik i razvio svestranu kulturnu aktivnost. Imao je prisne dodire s tadašnjim krugom učenih Dubrovčana (Đ. Ferić, R. Kunić, B. Zamanja, Đ. Hidža i dr.). Bio je jedan od istaknutijih članova prosvjetiteljske akademije Patriotsko društvo (1793–1794), glavni organizator školskih literarnih akademija u kojima se njegovao hrvatski jezik i književnost staroga Dubrovnika. Isticao se kao pedagog i govornik. Dubrovački senat ga je imenovao za javnoga govornika i odlikovao zlatnom medaljom. Kao jezični stručnjak sudjelovao je u radu komisije za »ilirski pravopis« koja je u listopadu 1820. zasjedala u Zadru, izradivši pravopis za pokrajinu Dalmaciju još prije Gajeve reforme. A. je bio njen predsjednik, a ostali članovi: N. D. Budrović, B. Mihaljević, P. Miošić i N. Bobrovski. Na putovanjima (Beč 1823, Zadar 1825, Trst 1833) poduzetim zbog poslova svoga reda i gimnazije proširivao je svoja ranija poznanstva (J. Kopitar, I. Lang, F. Northius, Sobolevski i dr.). Baveći se gotovo svim područjima tadašnje humanističke znanosti i kulture A. je u svom radu bio svestran. Posebno se zanimao za kulturnu i književnu prošlost: sastavio je bibliografske vijesti o dubrovačkim i ostalim dalmatinskim piscima (Notizie biografiche intorno ad alcuni scrittori illirico-slavi); vodio je akademije učenika s literarnim radovima o domaćoj književnosti (La lingua slava. Esercizio letterario di erudiziorre patria e nazionale, 1797. i dr.), a glavno njegovo djelo na tom polju, Notizie istorico-critiche … (Dubrovnik 1802–1803) bilo je kulturni događaj prvoga reda u našim krajevima. U prvom tomu A. raspravlja o političkoj i kulturnoj povijesti Dubrovnika, a u drugom daje kronološki prikaz dubrovačkih pisaca po rodovima i vrstama. Vrijedne biobibliografske podatke dao je u obradbi istaknutih Kotorana (Memorie spettanti ad alcuni uomini illustri di Cattaro, Dubrovnik 1811), a radio je i na katologu pisaca iz čitave Dalmacije. Izdao je djela i napisao životopise pjesnikâ: Đ. Ferića, u prijevodu basana – Fedra, Augustova Odsusegnika pricize Esopove (Dubrovnik 1813); J. Restija, u izdanju pjesama — Junii Antonii comitis de Restiis... Carmina (Padova 1816); I. Gundulića, u talijanskom prijevodu Osmana – Versione libera dell’Osmanide (Dubrovnik 1827); B. Zamanje u izdanju djelâ – De vita et scriptis Bernardi Zamagnae (Zadar 1830). Književnim se radom i aktivno bavio. Pisao je prigodničarske pjesmotvore na latinskom i talijanskom jeziku: u povodu svadbe prijatelja i uglednih sugrađana, smrti, vjenčanja, u počast austrijskih vladara itd. Te su pjesme jednim dijelom objavljene samostalno ili u skupnim zbirkama, kao u: Serto poetico in lode del signor dottore Michel’Angelo Roini … (Dubrovnik 1796?), Versi in morte di Giorgio Detorres … (Dubrovnik 1802), Per le nozze del signor Cavaliere Gianluca Garagnin … (Dubrovnik 1810), Per le faustissime nozze del signor Nicolo Luigi de Pozza … (Dubrovnik 1816), Iscrizioni e poesie allusive alla venuta … delle … Francesco I e Carolina Augusta (Dubrovnik 1818), Componimenti poetici in occasione, che monsignor Giovanni Scacoz … (Dubrovnik 1830), Antonio Juricaeo episcopo Ragusino… Carmina (Zadar 1831). Njegovi pjesnički sastavci sačuvani su u nekoliko rukopisa u Dubrovniku (Historijski arhiv, Knjižnica Male braće i Knjižnica dominikanaca). Mnogi prigodni govori također se čuvaju u rukopisima (u Knjižnici Male braće), a neki su i objavljeni, tako npr. nekrolozi o Nikoli Feriću (In funere Nicolai Ferichii Rhacusini …, 1819), Đ. Hidži (Gazzetta di Zara, 1833), R. Kuniću (Živa antika, 1952, 1954, 1963). Objavio je i povijesnu raspravu o pubikaciji Epidaurusa (Cavtata) na osnovi arheoloških nalaza (Gazzetta di Zara, 1833), te o podrijetlu Sv. Jeronima (Zadar 1833) gdje, umiješavši se u polemiku između P. Stankovića i I. Kapora, zastupa mišljenje o domaćem podrijetlu tog crkvenog učitelja. Obje su te radnje, kao i njegova opširna studija o Petrarki, bez neke vrijednosti, ali je zato cijenjen njegov dnevnik događaja iz 1806. i 1807, vezanih uz gubitak samostalnosti Dubrovačke Republike (objavili su ga P. Kolendić i J. Nagy 1906). U rukopisima su mu ostala predavanja o poetici, posebno Horacijevoj (Naučna biblioteka i Knjižnica Male braće u Dubrovniku). Nije se ostvarila njegova namjera, rođena još 1814, da s I. Kreljanovićem pokrene časopis Efemeridi poligrafiche della Dalmazia, za koji je bio izradio i programatski proglas čitaocu. — Baveći se jezikoslovljem A. je 1806. za Rječosložje J. Stullija napisao uvodnu raspravu De praestantia et vetustate linguae Illyricae …, ad Joachimum Stullium Illyrici lexici auctorem objavivši je i posebno (Dubrovnik 1806). S tog područja najvrednija je međutim njegova Grammatica della lingua Illirica (1808), koja je doživjela i više izdanja. Posvetio ju je A. Marmontu a napisao u praktične svrhe, za Talijane u doba Francuza. U predgovoru upozorio je prije Jana Kollára na četiri glavna narječja slavenskoga jezika. Već spomenuti predgovor Rječosložju kao i rasprava Dell’analogia della lingua degli antichi popoli... (1810) puni su krivih postavki i neznanstvenih kombinacija o usporedbi slavenskih jezika s drugim jezicima. Radeći u pravopisnoj komisiji 1820, A. je formulirao i obrazložio njene zaključke (rukopis u arhivu Zadarske nadbiskupije). God. 1825. sastavio je kratak kurs učenja talijanskog jezika za mladež u Dalmaciji (Introduzione alla Grammatica italiana per uso della gioventù della Dalmazia), a iste je godine preveo na hrvatski jezik talijansku gramatiku za pučke škole (rukopis u Knjižnici dominikanaca u Dubrovniku). Jedino njegovo veće djelo na hrvatskom jeziku jest prijevod austrijskoga građanskog zakonika, koji je austrijska jezična cenzura odbacila (sačuvan je samo predgovor Mudrijem ljubiteljima jezika i književstva slovinskoga, Naučna biblioteka u Dubrovniku). — A. je održavao osobne sveze s brojnim istaknutim ljudima naše i inozemne kulture i znanosti. Dopisivao se s J. Müllerom, J. Kopitarom, J. Dobrovskim, M. Bobrovskim, J. Voltićem, P. J. Šafařikom, V. Karadžićem, S. Zoisom, maršalom Marmontom, V. Dandolom, P. Solarićem, I. Kreljanovićem, F. Kirchmayerom i dr. Sačuvana je, manjim dijelom i tiskana, njegova obimna korespondencija (u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te u Naučnoj biblioteci i Historijskom arhivu u Dubrovniku). Već za života suvremenici su opjevavali njegove vrline i znanje, npr. Đ. Hidža (Slovinac, 1882), a u rukopisu su sačuvane pjesme R. Radelje, A. Krše, J. Betondića, A. Kaznačića (Knjižnica Male braće), M. Marinovića (Naučna biblioteka u Dubrovniku) te J. Restija (Historijski arhiv u Dubrovniku). Smrt su mu oplakali brojni njegovi učenici, štovatelji, znanci i prijatelji nizom prigodnica na raznim jezicima. — A. je ostavio neizbrisiv trag u mnogim kulturnim akcijama. Njegove Notizie istorico-critiche služile su dugo kao važno vrelo mnogim povjesničarima književnosti od P. J. Šafařika i Š. Ljubića do danas. Neznanstveni stavovi o ilirskom jeziku doživjeli su kritike još za njegova života (J. Kopitar, J. Dobrovský). Mišljenja o njegovoj Gramatici se ne podudaraju. Neki joj pridaju samo povijesnu vrijednost (J. Nagy), a neki u njoj vide »možda najbolju među starijim gramatikama našega jezika« (M. Rešetar). Bio je optuživan za književne krađe i plagijate (P. Kasandrić). Svojim svestranim radom A. je zanimljiv prije svega kao kulturno-povijesna pojava.

DJELA: De ecclesia theologicam disputationem iuxta doctrinam SS. Augustini, et Thomae Aquinatis. Romae ex typographia Ioannis Zempel 1792. — Notizie istorico-critiche sulle antichite, storia e letteratura de’Ragusei, 1–2. Dubrovnik 1802–1803. — Grammatica della lingua illirica. Dubrovnik 1808, 18282, 18383, 18504. — Dell’analogia della lingua degli antichi popoli dell’Asia minore con la lingua dei popoli antichi e recenti della Tracia e dell’Illirico. Dubrovnik 1810. — Memorie spettanti ad alcuni uomini illustri di Cattaro. Dubrovnik 1811. — I primi elementi della lingua latina esposti in Italiano ed in Illirico ad uso degli scolari delle scuole pie di Ragusa. Dubrovnik 1814. — Esame critico della questione intorno alla patria di S. Girolamo, libri IV. Zadar 1833. — Ratovanje oko Dubrovnika godine 1806. Doslije nepoznati spis Fr. M. Appendini-a. Za štampu priredili Petar M. Kolendić i Josip D. Nagy. Dubrovnik 1906.
 
LIT.: Filologia patria. Kraglski Dalmatin – Il regio Dalmata, 1808, 38(16. IX) str. 303. — (Josef Dobrovský): De praestantia et vetustate linguae illyricae, ejusque necessitate ad plurimarum gentium populorumque origines investigandas. Slovanka, 2(1815) str. 94–106. — (Matija Kapor): Cenni di geografia e storia antica della Dalmazia. Gazzetta di Zara, 1833, 91 (12. XI) str. 363–364; 92 (15. XI) str. 368; 93 (19. XI) str. 371–372. — Isti: Memorie per la Biografia degl’illustri Dalmati. Ibid., 1835, 19 (6. III), str. 73–74. — Appendini. Danicza horvatzka, slavonzka y dalmatinzka, 1(1835) 4, str. 15; 7, str. 28. — G. R: Biografia del P. Francesco Maria Appendini delle scuole pie. Gazzetta di Zara, 1837, 56 (14. VII), str. 221–223; 57 (18. VII) str. 225–227; 58 (21. VII) str. 229–231. — J. F.: Život p. o. Franje Marie Appendinia reda učionicah pobožnih. Danica ilirska, 3(1837) 48, str. 193–195; 49, str. 199–200; 50, str. 203–204. — Antun Kaznačić: Memoria storica sulla vita ed opere del Padre Francesco M. Appendini (u djelu: A perpetua onoranza del Padre Franc. M. Appendini delle scuole pie, direttore generale dei ginnasii della Dalmazia e del liceoconvitto di Zara. I suoi Amici ed Alunni di Ragusa). Dubrovnik 1838, 13–35. — Mihail Bobrovskij: Odziv Dalmatinski. Gazzetta di Zara, 1842, br. 65. — Francesco Carrara: Chiesa di Spalato un tempo Salonitana. Trieste 1844, 19–21. — Ivan Kapor: Dimostrazione dell’antichite e continuazione della lingua illirica poscia detta slavonica in Dalmazia dedotta dai più accrediati scrittori. Split 1844, 63–65. — Đuro Pulić (Pullich): Parentibus et magistris nunquam satis. Programma dell’Imp. regio ginnasio superiore di stato in Zara, 3(1852–53) str. 65–67. — Vicko Adamović: Gragja za istoriju dubrovačke pedagogije, 1. Zagreb 1885, 135–140. — Vatroslav Jagić: Pisma Dòbrovskoga i Kopitara v povremenom porjadke. Sanktpeterburg 1885. — Petar Kasandrić: Franjo Appendini i njegove književne kragje. Iskra, 1(1891) 15 (10. VIII), str. 128–130; 16/17 (10. IX), str. 141–146; 20, str. 168–169. — Lettera inedita del padre Francesco Maria Appendini delle scuole pie sull’insulario ragusino. L’Epidauritano, 1896, str. 33–36. — Kosta Vojnović: Prilozi k arhivalnijem pabircima dubrovačkijem. Starine JAZU, 1896, 28, str. 27–29. — Petar Kolendić: Prilozi istoriji srpske knjige u Dubrovniku. Jedan Appendinijev članak. Srđ, 3(1904) 12 (30. VI), str. 566–569. — Tulio Erber: Storia dell’i. r. Ginnasio Superiore di Stato in Zara con lingua d’istruzione italiana. Zara 1905, 208–210. — Niko Gjivanović: Nekoliko priloga literarnoj prošlosti dubrovačkoj. Prava Crvena Hrvatska, 1(1905) 28 (23. 1X), str. 1. — Petar Kolendić (K): Frano Appendini i Nikola Ferić. Dubrovnik, 14(1905) 40, str. 3. — Josip Nagy: Der Italiener Francesco Maria Appendini als südslavischer Historiker und Philologe. Dissertation der philosophischen Fakultät der Universität in Wien zur Erlangung der Doktorwürde. Beč 1906. — Vukova prepiska, 1, 3–5. Beograd 1907, 1909. i 1910. — Henrik Barić: Ein Brief Šafařiks an Appendini. Archiv für slavische Philologie, 31(1910) 1/2, str. 312–313. — Vatroslav Jagić: Istorija slavjanskoj filologii. (Enciklopedija slavjanskoj filologiji, 8). Petrograd 1910, 217–219. — Milan Rešetar: Bibliografski prilozi. Četvrto izdanje Appendinove gramatike. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1915, 8, str. 468. — Josip Nagy: Nekoliko pisama B. Kopitara F. M. Appendiniju (1811–1827). Ibid., 1920, 9, str. 99–124. — Isti: Franjo Marija Appendini. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1923, III/1–2, str. 92–105. — Rudolf Maixner: Charles Nodier i Ilirija. Rad JAZU, 1924, 229, str. 19, 42, 44. — Karel Paul: Franjo Marija Appendini a Čechove. Dodatek k studii g. Nagyua. Slavia (Praha), 4(1925–26) str. 639–641; 7(1928–29) str. 430. — llija Goleniščev-Kutuzov: Književni i naučni rad Franja Marija Appendinija. Dubrovnik, 1(1929) 8, str. 282–286; 9/10, str. 310–312. — Josip Nagy: Prvi odjeci Dobrovskoga u Dalmaciji (u zborniku: Josef Dobrovský 1753–1829). Prag 1929, 236. — Arthuro Cronia: I principali apprezzamenti dell’antica letteratura slava di Ragusa. L’Europa Orientale (Roma), NS 13(1933) 11/12, str. 590–592. — Pavle Popović: O radu na dubrovačkoj biografiji (u: Biografska dela Ignjata Đurđevića). Beograd 1935, str. XX–XXII. — Giuseppe Praga: Lettere di Pier Alessandro Paravia e di Francesco Maria Appendini e Niccolò Giaxich. Archivio storico per la Dalmazia, 10(1935) XX/116, str. 356–366. — Josip Bersa: Dubrovačke slike i prilike. Zagreb 1941, 100–103. — Arthuro Cronia: La Croazia vista dagli Italiani. Roma 1942, 65–68. — Petar Skok: La littérature croate sous Napoléon. Annales de l’Institut Français de Zagreb, 8–9(1944–45) 24/25, str. 71–83. — Šime Jurić: Dopisivanje Petra Stankovića s braćom Appendinijima. Anali Historijskog instituta u Dubrovniku, 1(1952) str. 417–422. — Arthuro Cronia: Contributo alla grammatologia serbo-croata. Ricerche slavistiche (Roma), 1952, 1, str. 29–37. — Stjepan Kastropil: Rukopisi Naučne biblioteke u Dubrovniku. Zagreb 1954, 22–24. — Ljubomir Maštrović: Zbornik pirnih pjesama u redakciji Franje M. Appendinija. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1956, 27, str. 121–128. — Miroslav Pantić: Solarić, Kreljanović, Appendini. Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor, 1957, 23, str. 22–27, 39–42. — Isti: Sebastijan Slade-Dolči, dubrovački biograf XVIII veka. Beograd 1957, 130–134. — Žarko Muljačić: Dva priloga povijesti dubrovačkih akademija. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1959, 4/5, str. 319–340. — Petar Kolendić: Appendinijeve »Notizie biografiche intorno ad alcuni scrittori illirico-slavi«. Zbornik istorije književnosti, 1960, 1, str. 31–41. — Zlatko Vince: Rad pravopisne komisije u Zadru godine 1820. Radovi. Filozofski fakultet Zadar, 1(1960) 1, str. 66–80. — Jakša Ravlić: Prilozi proučavanju Gundulićeva Osmana. Građa za povijest književnosti hrvatske, 1962, 28, str. 311–323. — Josip Nagy: Starija hrvatska književnost u krugu bečke slavistike. Dubrovački horizonti, 2(1970) 3, str. 29–30. — Vladimir Vratović: Horacije u dubrovačkom pjesništvu 18. i 19. stoljeća. Rad JAZU, 1971, 357, str. 345–346. — Zlatko Vince: Zasluge Šime Starčevića za hrvatski književni jezik. Filologija, 1973, 7, str. 157–158, 160–165, 183, 195. — Vladimir Anić: Jedan opći problem oko norme u 19. stoljeću. Zbornik Zagrebačke slavističke škole, 4(1976) 4, str. 223–226. — Frano Baras: Maršal Marmont i hrvatski jezik. Radovi Pedagoške akademije u Splitu, 2(1977) str. 63–66, 74–76. — Zlatko Vince: Putovima hrvatskoga književnog jezika. Zagreb 1978, 117–121, 132–135, 159–161. — Zlatko Posavac: Estetika romantičkog klasicizma u Dubrovniku. Anali Zavoda za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU u Dubrovniku, 1982, sv. 19–20.
 
Miljenko Foretić (1983)