ARALICA, Ivan

ARALICA, Ivan, prozni pisac (Promina, 10. IX 1930). Osnovnu školu polazio je i završio u Puljanima. Učiteljsku školu završio je u Kninu 1953. godine. Neko je vrijeme radio kao učitelj u selu Oćestovu kod Knina i Crnom kod Zadra. Usporedo je studirao slavistiku na Filozofskom fakultetu u Zadru i diplomirao 1961. Otada je direktor Učiteljske škole, pa Pedagoške gimnazije u Zadru gdje je od 1972. profesor. Od 1965. do 1971. jedan je od urednika Zadarske revije, a 1971. glavni i odgovorni urednik. Od 1969. do 1972. zastupnik je u Saboru SR Hrvatske. — Prvi mu je objavljeni rad novela Smokva (Prosvjeta 1956, 426). Piše pripovijetke, eseje, književne kritike te romane, često s povijesno-alegorijskom tematikom usmjerenom istraživanju čovjekove osobne savjesti i društvene svijesti. Objavljuje u publikacijama: Kulturni radnik (1957, 1963), Sloga (1957, 1958), Vidik (1957, 1958), Zadarska revija (1957–1968, 1970, 1971), Dubrovnik (1964–1967), Mogućnosti (1964, 1965, 1967, 1969, 1973, 1975, 1978), Riječka revija (1964, 1966), Republika (1966, 1968–1970, 1972, 1975), Revija (1966, 1967), Istarski mozaik (1967), Kolo (1967), Telegram (1967, 1969, 1972), Bagdala (1968), Letopis Matice srpske (1969, 1970), Forum (1971) i dr. U časopisima je objavio i kraće romane: Nevjernik (Mogućnosti, 1967, 8 i 9), Oluje u tihom ozračju (Revija, 1967, 2 i 3), A primjer se zvao Laudina (Mogućnosti, 1969, 3). Objavio je više knjiga romana i pripovijedaka. Za roman Put bez sna (Stjegonoše) dobio je nagradu »Ksaver Šandor Đalski« (1981), a za roman Psi u trgovištu nagradu INE (1981).