HRASTOVEC, Stjepan

HRASTOVEC, Stjepan, novinar i pjesnik (Kućan Gornji kraj Varaždina, 10. XII. 1909). Maturirao na Nadbiskupskoj velikoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu 1929. Zatim upisuje studij teologije, ali nakon prvog semestra prelazi na zagrebački Pravni fakultet gdje apsolvira 1944. Pravo apsolvirao i u Grazu 1950. Novinar je i član uredništva zagrebačkog dnevnika Hrvatska straža (1930–40), glavni urednik istoimena tjednika 1936–39, urednik u Hrvatskom glasu 1941. te novinar Hrvatskog naroda 1941–45 (dopisnik iz Budimpešte 1942–44). Po svršetku II. svjetskog rata odlazi u Austriju, potom 1950. u Kanadu gdje je isprva radnik na farmi; od 1951. živi u Windsoru. Prve stihove objavio 1924. u gimnazijskom listu Zumbuli koji uređuje 1926–29; pjesmama i novinarskim prilozima surađivao u periodicima Luč (1925–30, 1934–35, ujedno urednik 1938–39), Danica (1928, 1936, 1942), Selo i grad (1928–30, 1939), Obitelj (1931–39), Omladina (1933), Hrvatska revija (1935, 1938), Hrvatska obrana (1936), Hrvatska prosvjeta (1937) te hrvatskim emigrantskim publikacijama, trajnije u Hrvatskoj reviji (Barcelona 1975–77, 1980–82, 1985, 1987–88, 1990). Pjesme su mu uvrštene u kolektivnu zbirku Lirika grude (Zagreb 1934) i antologije Pod tuđim nebom (Buenos Aires 1957), Hrvatska duhovna lirika (Rim 1968) i Hrvatska iseljenička lirika (Rim 1974). Bavio se i glazbom; u Hrvatskom domu u Windsoru utemeljio je i vodio pjevački zbor »Rudolf Herceg« (1951–54). Njegovu liriku karakterizira jednostavnost i neposrednost iskaza, osjećaj za detalj, ritmičnost stiha i sjetni ugođaj. U njoj tematizira prirodu i zemlju, obiteljske i domoljubne motive te iseljeničke refleksije; posebice se zapažene pjesme religiozna nadahnuća.